Jeste li se ikad osjećali bespomoćno...
Jeste li se našli u situaciji kad ne znate što bi rekli, što bi učinili...
Jeste li požalili zbog nečega što ste mogli učiniti, a niste...
Non-stop, svaki al svaki jebeni put se mora naći na putu ta jebena barijera...
Ne znam, postajem sam sebi neprijatelj u nekim stvarima...
Ne snalazim se u situacijama kada je to baš potrebno...
What to say, what to do? Mozak zablokira...
Kažu: "Blago budalama, svijet je njihov."
I je, blagoslov je ne biti svjestan svojih mana...
Mana kojih se užasno teško riješiti...
Jebena barijera...
Žao mi je...
I koliko god htio, nekad jednostavno ne mogu biti od pomoći...
Nakon onog "Idi" kao da je ostalo visjeti u zraku "Ionako te nije briga..."
Vjeruj mi, je, itekako, ali nisam znao drugačije...
Nisam se znao snaći...
A osvrtao sam se, ne jednom, ali nisam se vratio...
Ionako ne bih ništa postigao, opet bi ista stvar stala na put...
Žao mi je što je ovako ispalo...
Žao mi je što nisam pomogao...
Oprosti...
I gledam kao već tisuću puta
I vidim da ne vide
I ne znam razlog tome
Ali osjetim to
Svi oni koji će suditi
Neka znaju da boli
Nije lako otići bez pozdrava
Čovjek nije zvijer
I gleda, i vidi, i pomaže
I sam je...
Prije nego vrijeme isuši suze
Postajem magla...
Post je objavljen 25.05.2006. u 02:50 sati.