Marketing
Garfield
Sunačanog li lijepog i vedrog dana u Zagrebu. Odlučih prošetat. Možeš zamislit.Zatvorena u kuću izbjegavajući bilo kakav izlazak .vukla sam se cijeli dan ko krepana mačka.Tako vrti mozak neke misli,kombinacije i sve mi nešto teško razmišljati o ozbiljnim svakodnevnim problemima. Kao i obično u takvim situacijama analizram samu sebe i svoje postupke.Pa se poredim ,bolja sam od ovog ,lošja od one ,skromnija od te ,veselija od one i sve tako nekako tješim se da nisam baš nekakva totalno negativna osoba.
U tim razmišljanjima danas vrijeme provlačilo se jedno izuzetno važno pitanje (tako je to kad malo ili ništa ne radiš onda imaš previše vremena za razmišljanje):
"Na koga sam nalik?"
Fizička sličnost nije upitna jer sam preslikana majka ,no karakterno i psihički nisam baš previše ni na nju niti na oca. Tako ozbiljno zabrijana počnem se smijati sama sebi otkrivši da sam ja danas zapravo najsličnija Jeremiji ali da sama sebe utješim definiram veću sličnost s garfieldom. Zašto?
1) Danas bi samo spavala ,spavala i spavala
2)Tjednima mi se klopaju moje home made lazanje ali sam ih lijena pripraviti
3)Zakačila sam se kompjutor ko garfield za TV još malo pa ću umjesto očiju imati monitore
4.)klopa mi se torta 5)Pomalo mi svi idu na živce i samo nešto gunđam i preokrećem očima
6.)Kad ustanem treba mi stolac ko neovisnom Crnogorcu da se malo odmorim
7.) Na dietu uvijek krećemo od sutra
..............znam ,znam to ni psihijatar popraviti ne može .Što bi tek bilo da sam zaključila da sam nalik Jesici Alba ,hm
Ovakva i još gorja sam tih-ovih dana u mjesecu .Grizem i kilavim se , ne znam kuda ću sama sa sobom. Pa eto priznajem nemoguća sam.Zna to i ON.Suđeni me obilazi ko mačak vruću kašu.I...Krasan je .Pospremi stol poslije ručka ,postavi prije ,nabavi iz tregovine a ponekad kao danas me i iznenadi.
Pljuštalo je bezobrazno vratila sam se iz apoteke ko a ko drugi nego pokisla maška.Ljuta što sam uopće izašla na to vrijeme.Suđeni je za to vrijeme nešto bauljao po kući a onda nestao kao ide nešto obaviti.Ništa ne sumnjajući počela sam pisati post kad zove on mene :
"Draga imaš nešto u kuhinji na stolu"
Naravno ometao je moju zanimaciju i sam o što nisam zarežala :"Pa za kompom sam zar ne vidiš."
Lijeno sam se odvukla do kuhinje iz koje sam nedavno i izašla rješivši tonu suđa od ručka zavirim u vrećicu a tamo njam cijela cijelcata mala čokoladna torta.Zna on što je serotinin i da ga ni kad nema sunca ali da ga u čokoladi ima puuunnnoooOnako prstom kvrcnem po torti i naravno u usta kad izustim:
"Bljak pa to je odvratno ovaj šlag je kisel"
Babac stara domaćica potvrdila je moje sumnje i on jadničak ponovno na kišu u zadnji čas vratiti tortu u slastičarnicu Horak kao jednu od najboljih u Zagrebu(e neka čitaju svi kad nam isti ti jako kvalitetni prodaju pokvarene kolače)
Kaže njemu slastičarka :"Gospon ova torta je samo malo pokvarena izvana ali zapravo unutra je ok."
Pa nije torta banana kaj da je ogulimo i pojedemo iznutra.
Tek sad želja za slatkim je neopisiva a nakon slatkog bi ljuto i tako je tih j.....dana u mjesecu.
A da je jedan mjesec uvalimo njima?
(eto moja želja ako ikad ulovim zlatnu ribicu)
Post je objavljen 25.05.2006. u 01:52 sati.