Marketing
Žensko-muški mozak ::: žene-muškarci 1:0
Kod nas u kući ja sam dežurni infocentar. U svako doba dana, nevezano za raspoloženje i stanje svijesti, koje god pitanje mi se postavi a ima veze sa memorijom, odgovor je spreman.
-Draga, gdje su nam škarice?
-Velike vise u kuhinji na šanku, one za papir su u kutiji poviše kompjutera, one malo tuplje su u kupatilu kraj mog nesesera sa šminkom, male za nokte su u mojoj torbi-komada dva, za zanoktice i za nokte-te koristim za ubijanje pilota i stjuadresa po avionima.
-Draga, sjećaš li se jesmo li platili račun za telefon?
-Da, njega smo platili dva dana nakon plaće, zajedno s računom za plin. Struju i vodu smo platili dan kasnije.
-Draga, hoćemo za vikend otić na Pionirac?
-Nećemo dragi, sjećaš se, pozvani smo na roštilj kod jednog Caimana, a u subotu možda odemo u kino.
-O, u kino, hoćemo gledat neki SF?
-Ne dragi, u pitanju je "kod".
-Dragi, sretna ti godišnjica.
-O jebo te, zar smo se na ovaj datum vjenčali, koliko je ono godina prošlo?
-Ne, nismo se na ovaj datum vjenčali, ovo je (nebitno koji broj, uvijek je ista priča) obljetnica naših zaruka, vjenčali smo se 15.03.2002 i 26.04.2003
-Draga, što sam ono trebao učiniti danas?
-Nazvati punca i čestitati mu rođendan, ali ne brini, ja sam već poslala telegram i potpisala svo troje, beloved kćer, beloved unuk i mostbeloved zet.
-Dragi, jesi li rješio ono što nam je jako bitno i od životne važnosti?
-A, khm, blago teleći izraz lica, nisam...mislio...sam...da...ćeš...ti...?!
-Ok, ja ću, daj mi onaj papir bez kojeg ništa ne mogu napravit.
-Uzvrtio se po hodniku, psuje sve u 16, gleda me šokiran...ne...ne...nema.
-Kako nema?
-Nema.
-Stavio si to u novčanik, sjećaš se, kad smo ja i Tiji išli za Hvar dala sam ti to da spremiš, još si na kolodvoru pogledao ponovo i spremio u poseban pretinac.
-Znam, sjećam se (moš mislit...), ali nema.
Uvijek isto opravdanje-"umoran sam, radim ko konj, ko zvijer, pamtim milijun i jednu sitnicu".
Znam, razumijem, jebeno je to. Radit, tako puno i intenzivno.
Ali, kod mene, odnosno mislim da mogu biti slobodna i reći, kod nas žena, tih problema jednostavno nema. Odnosno ne smije ih biti. Mi smo po defaultu dežurne riznice znanja i sjećanja, u svakom momentu moramo biti spremne na odgovore, na datume vjenčanja, upoznavanja, prohodavanja, rođndana, imendana, prvih zuba, prvih koraka, prvog cijepljenja, mjesta svih stvari i osoba koje se nalaze u kući i...tako dalje.
Nepravedno je to, zar ne?
Kuhaj, spremaj, peri, čisti, ljubi, mazi, slušaj, tješi, jaši, puši, piši, voli, čuvaj, doji, peglaj, ribaj, šuti, trpi, pamti, znaj.
Ono, jebo te.
Kad bi makar rođendane popamtio...nema puno osoba, ja, Tiji, njegova stara, brat i sestra, moji starci i brat. Neš ti.
Evo ja ću vam odmah sve iz glave i to po redu.
07.01-njegov buraz
12.02-moj stari aka punac
10.04-njegova setra
11.05-moj buraz aka šogi
10.07-moje visočanstvo
09.08-njegova mama, aka svekrva
19.09-on sam
16.10-Tiji odnosno njegov sin
17.10-moja stara aka punica
Ne biste vjerovali, ja znam nabrojit i po nekoliko rođendana za svih 12 mjeseci, mojih prijateljica i prijatelja iz škole, mojih sadašnjih prijatelja, bivših dečkiju, prvog poljupca, prvog sexa, prve menge...i tako dalje.
A oni brate ne pamte ništa, niti što su jeli za doručak (pa čak ni da ništa nisu jeli).
Post je objavljen 25.05.2006. u 00:14 sati.