Marketing
Snijeg u mojoj ruci
I had watched the snow all day.
Falling. It never lets up.
All day falling.
I lifted my voice and wept out loud,
"So this is life?"
(MY DYING BRIDE – Snow In My Hand)
Zima. Noć, nemirna, uplašena razularenog vjetra koji divlja bespoštedno gradskim ulicama i udara u pročelja zgrada poput osvajača koji lupa u ponoć na gradske bedeme zahtijevajući predaju. Ledeni vjetar uvlači se u kosti posljednjih prolaznika koji žure s posljednjeg dnevnog tramvaja u zagrljaj toploga doma. Nježne pahuljice snijega lepršaju na krilima vjetra koji ih poput bijesnog i zapjenjenog konja nosi daleko u nepoznat kraj, nepoznate dubine.
Prozorsko staklo zamagljeno je od mojeg daha. Crtam, a moj pogled se zalijepio za pahuljice, bijedne bijele krpice koje tako veličanstveno padaju u ruke zlog vjetra. Moji dani su prošli.... Kao dijete, svake sam se zime veselio, s nestrpljenjem iščekivao prvi snijeg, zimske radosti i ozebline uzrokovane borbom grudama snijega s drugovima. Ali, sada je sve gotovo... Nemam više snage za borbu u ovome svijetu....
Okrećem se ponovno prema prizoru vani. Gledam, a ne vidim... Slušam, ali ne čujem... Borim se s olujom snažnijom i žešćom od one na ulicama poda mnome.
Vani se mećava naoko smirila, poput privremenog prekida vatre na prvim linijama fronte, kada vlada ona napetost i svi čekaju tko će ispaliti prvi metak.
Najednom sve podivlja, unoseći svoju rušilačku snagu u tu apokaliptičnu noć, kršeći mir, smijući mu se u lice, vrišteći od smijeha, poput agresora koji izaziva mirovne snage napadajući civile. Prokleti vjetar!
Gole ruke drveća pružale su se prema nebu vapeći za spasenjem od mračnih sila proklete noći.
Otvorio sam prozor, a u sobu prodre hladnoća, nimalo različita od one koja je već vladala u njoj, toj bijednoj sobici, samotnoj i očajnoj kao i ja sam. Drhtavim rukama pokušavam pripaliti cigaretu, no ruke su mi previše nemirne, sukladne onome kaosu vani. Najzad mi uspijeva i vani opet zavlada zatišje.
Odjednom mi sine, sve se preokrene i postane kristalno jasno. Vjetar je spas, on ih uzdiže, pa makar i nakratko, daje im nadu i mogućnost, odražava ih na životu... Tko je moj vjetar? Tko mene spašava od vrtoglavog pada u nepoznate dubine, tko mene, makar i nakratko pokušava spasiti od otapanja pod proljetnim suncem životne jeseni?
Gledao sam kako snijeg pada. Cijeli dan. Pada. Nikad se ne uzdiže. Podigao sam glas i pogledao razočarano u nebo:“Zar je to život?“
Post je objavljen 24.05.2006. u 23:42 sati.