...Srbijanski predsjednik naucio je osnovne tehnike kontrole tiska kao komunisticki aparatcik u Beogradu,
te ih je,ne unijevsi nikakve promjene,primijenio na svoje novo nacionalisticko zvanje.Receno mi je da se,
nakon sto je izabran za predsjednika Srbije,Milosevic svaki dan sastajao s direktorom Beogradske radio-televizije.Milosevic bi uvijek svijetu tvrdio da je srbijanski tisak slobodan.Istina,on je tolerirao nesto malo oporbenih novina ali se osigurao da one ne stignu puno dalje od Beograda.Ali,ruka mu je cesto bila duga.Jedan moj prijatelj novinar slucajno je cuo prepirku izmedju nekog urednika i pisca u studiju Beogradske radio-televizije.Prepirku je okoncao urednik rekavsi:"SLUSAJ-TAKO HOCE VOZD!"
Srbijanski celnik koristio se kontrolom tiska iz nekoliko razloga.Jedan od njih bio je da stvori sliku nepogresivosti i odanosti.Tijekom tri godine nisam procitao ni cuo niti jednu rijec protiv Milosevica u onom dijelu medija koji je bio pod njegovim utjecajem.PONEKAD JE TO OBOZAVANJE DOSTIZALO VRHUNCE KOMICNOSTI.Kad je zbog izbora promijenio naziv svoje stranke,pa je umjesto
"komunisticka"postala"socijalisticka",casopis"NIN"objavio je naslovnu stranicu na kojoj se njegova glava nasla oslikana na nebeskom svodu u drustvu takvih socijalistickih luconosa kao sto su Willy Brandt,
Felipe Gonzalez i Francois Mitterrand-trenutacna glorifikacija...
(Warren Zimmerman-"IZVORI JEDNE KATASTROFE")
Post je objavljen 24.05.2006. u 18:15 sati.