Marketing
Moja cista spina
I mala djeca moraju prati zube. Ali posto bi mogla progutat onu pastu za zube koju mi koristimo (“nije za djecu ispod 6 godina”), izmisljena je djecja pasta (“safe to swallow”). Naravno, napravljena je tako slaka, mirisljava i ukusna da je svakom djetetu tesko odolit da je cilu ne iscidi direktno u usta i s gustom pojede. Proizvodjac je sretan, uspio je u svom podlom planu - mame svaki cas moraju kupovati novu pastu. A mame zato imaju problem (osim financijskog!) - kako djetetu objasniti da pasta za zube nije slatkis.
Svaki put kad vanja pere zube natezemo se oko toga da nakon pranja zuba treba vodom iz njene plasticne medo puh casice malo promuckat usta pa tu vodicu pljunit. Jer, naravno, ona lipo vodicu promucka pa je posli toga skupa s pastom veselo proguta (a jos mi vodu za pice kupujemo u kanisteru jer ova iz spine kao nije za pit).
I sad ja se domisljam, smisljam kako problem rjesit na obostrano zadovoljstvo. Pastu smo pojeli kad smo je prvi put nanili na cetkicu, druga tura paste je za pranje zuba. Tu je uspija kompromis, sad je jos samo trebalo rijesiti muckanje.
Nakon sto smo iskusali mnoge razlicite pristupe problemu i namjenski kupili tu medo puh casicu iskljucivo za tu svrhu, metoda prskanja spine se pokazala kao najuspjesnija. Naime, svaki put kad bi dosli do faze muckanja, ja bi joj - brzo, prije nego sto sve proguta - rekla “ajde poprskaj mi spinu, vidi kako je kakana, operi je malo” - i ona je najzad pocela veselo prskat vodicu, ciljajuci spinu, pokusavajuci ponovo kad promasi. Ja bi je za to vrime bodrila i hvalila kako ona lipo mami pomaze da mama ne moram cistit spinu - vidi kako je spina sad lipo cista, bravo! - a usput bi naravno provukli i pohvalu za ciste zubice, je li, da se ne zaboravi primarna svrha cilog poduhvata.
I to je palilo, vec par miseci s pranjem zuba nemamo problema, vec se zna, prva tura se pojede, s drugom se peru zubi, onda se mucka i gadja se spina, pomaze se mami i zubici su usput cisti.
I jucer, odjednom, nakon sto sam se ja vec opustila, u stilu idemo dalje, ovo smo apsolvirali, ona mucka, mucka – i opet sve proguta. I sad se ja opet prebacim u navijacki mot - a sta je ovo bilo, a ko ce meni oprat spinu, bla, bla - stara prica, ne bi li se vratili u onu lipu, opustenu fazu pranja zuba bez navijanja.
Na to ona ponovo uliva vodu u casicu, i sad ja zivim u nadi da je ovo bila samo mala digresija, da cemo nastavit lipo di smo stali, kad ona lipo - BLJUC! - cilu casu vode lipo istrese po spini, sve zalije, pa ponovo nalije casu i lipo promucka i proguta.
Tu sam ostala ka blecak.
Sjebalo mi koncepciju. Posralo me dite. Evo ti tvoja cista spina, a sad me ostavi na miru!
Blecak je u soku.
Dobro.
Blecak je zbunjen. Sta sad?
Bravo beba, kako si lipo mami oprala spinu! Tako i treba!
Blecak umire od smija.
Ma zivila ti meni! Daj i meni casu pa da nazdravimo ka ljudi!
I mogu vam rec, ta djecja pasta je stvarno super! S okusom lubenice!
Post je objavljen 24.05.2006. u 15:48 sati.