Moja seka mi je jucer rekla: "Citas knjigu kojoj vec unaprijed znas kraj". Dosta sam o tome jucer razmisljala. U biti o tome razmisljam od jucer konstantno. Ja sam uvijek bila osoba koja nikada nije imala nikakvih problema sa izrazavanjem svog misljenja. Osim kad dolazi do osobe sa kojom sam u vezi. Onda, kao da postanem netko drugi. Netko koga je strah izgovoriti svoje osjecaje, svoje misli... I kada malo stavim sve u perspektivu, u biti vidim da nisu drugi krivi vec ja sama. Moja je krivica jer ja im dozvolim da se prema meni tako ponasaju. Nitko te nece iskoristiti ako ti to ne dozvolis. Nitko te nece povrijediti ako ti to ne dozvolis... no neke stvari je lakse reci nego napraviti. Al jedno znam. Uvidjela sam svoju gresku i sada znam sta trebam napraviti. Jedino sto mi preostaje je skupiti snage i to doista uciniti.
Vidjet cemo...
Post je objavljen 24.05.2006. u 14:29 sati.