Pregled posta

O bliskoj prošlosti i bliskoj budućnosti; ili kako sam prestao njurgati i zavolio pisanje

Dugo mu je trebalo reći će. kao ne piše mu se. Al nešto je prepuklo u meni pa sam odlučio malo se raspisati o dvije teme koje se provlaže zadnjih tjedana.

Prva je buduća tema. Nogomet. ne volim nogomet niti sam ga ikad volio. Ponekad sam ga volio zaigrati u nekakvom oprijatlejskom okruženju kao dio izleta ili lagane rekreacije. Ali gledati nogomet? neka, hvala. Ne vidim puno smisla u zurenju u ekran na kojem se skupe noge natjeravaju po travnjaku. istina, kad je bilo SP 1998, gledao sam zednjih 4-5 utakmica naše reprezentacije. Ali opet, zbog društva i zbog tog nekog osjećaja pripadnosti, ono što se događalo na ekranu i tako nisam puno kužio. uostalom još sam bio student pa su izgovori za piće i ludiranje uvijek dobro došli.
Ali sada? osobito kad čujem komentare da samo pičkice i pederi ne prate nogomet. A jel? Dakle mjerilo muškosti je postalo lokat pivčinu pred ekranom i derat se zbog nečeg što je napravio netko tko dobija silnu lovu bez obzira što je napravio. Ma kakve to ima veze sa sportom? Ako 'voliš sport', onda se njime bavi! Živo mi se jebe za utakmice, pa makar i reprezentacije. Po čemu bi utakmica reprezentacije bila važnija od bilo koje druge? princip je isti, sve su ostalo nijanse.
Ali sve se opet svodi na istu stvar: ograničenost u glavi. ne govorim o tome da je netko ograničen jer prati nogomet-nek radi brate što koga volja. nego su ograničene one kamene glave koje će mene i svu trojicu mojih istomišljenika popljuvati i nazivati menima jer ne razmišljao na isti način kao oni i ne volimo iste svari. Al bogme, živo mi se jebe za takve. Bili su i ostat će samo jadnici i sirotinja u glavi. A ja ću zadovoljno piti popodnevnu kavicu na praznom korzu bez gužve, i ići na izlete gdje se neću morati gurati sa žderačima prasetine, jer će svi biti kod kuće i gledati nogomet. Ah, zlatni dani. Da, jedva čekam SP.

Drugi fenomen: Eurovizija.
Bio sam dežuran te večeri, pols baš nije bilo, pa sam povremeno prebacio s filma na priredbu eda bih vidio oko čega tolika strka. I mogu samo reći da mi je drago što su pobijedili ludi finci. mada mi nije jasno kako su pobijedili. S obzirom na profil inače eurovizijske publike. valjda se ljudi nisu mogli odlučiti za koju bi plavušu/crnku/brinetu u dopičnjaku glasali, a za ove su se mogli sjetiti koji su. Nije da je i njihova pjesma nešto ali je barem od sotatka odskočila. A hari mi je više dotužio sa svojim tugovankama, pokušava doćui na euroviziju od kad ono, osamdeset i neke i evo je napokon uspio. Valjda će nas sad pustit na miru.
A 'naša' seve? prije svega, odakle ikom pravo da ju tako karakterizira? Moja nije, nije nikad bila i hvala bogu nikad neće biti. Bojims e da slava dotične i predobro ocrtava plitkoću prosječnog hrvatskog muškarca. Glupa kravetina napumpanih usana, prototip vulgarnosti koja se probila jeftinim provokacijama i sisama, jer nema ništa drugo. Osim očito dobtre keipe iza sebe koja ju gura, a i njoj gura istovremeno-kako drugačije? Glasa nema, talenta nema. nema čak ni dobrog plastičnog kirurga, jer ono što joj je učinjeno od usana je katastrofa. Ukratko, gadi mi se. Odvratna mi je totalno. žena mi je toliko ogavna da ju ne mogu vidjet očima. kad ju vidim na naslovnici ekrana, poderem ju i bacim u smeće.
Ajde, prosječnog se muškarca može zaludit sisama. Ali zaboga, što je sa ženama? Šokirao sam se kad sam vidio izjave znatnog broja žena kako je njima 'seve super' i kako 'baš dobro izgleda'. Mislim, ono wtf? pa žena je sramota za ženski rod nije ništa drugo nego skupa sponzoruša-sigurno je sa svim onim gaborima od tajkuna bila iz ljubavi. A sad voda to jadno dijete sa sobom, valjda su i nju ćopile godine pa traži mladog jebača. jadno, sve u svemu.

A sad kad navale....

lajte kere varošanke
kera sam i sam, odlično vas znam
ne dam za vas žute banke
lajte, samo znajte da vas ne slušam...

Post je objavljen 24.05.2006. u 12:20 sati.