Mislim da nema ljepšeg prizora nego kad ja sjedim na svom radnom mjestu i jedem.
Ne samo da me lijepo za vidjet neg se može i svašta ćut!
Najčešće jedem nekakve dvopeke koji fino hruskaju, drobe se i padaju mi po tipkovnici. Uz njih srčem vrući čajek i eventualno mažem na njih pašteticu. Sve to skupa i fino miriše. Milina jedna. Sama sebi sam slatka dok tak fino papam. Ponekad čak žvačem i ćevape, ak mi ih netko donese. Onda miriši cijeli ured! Luk ne jedem.
Možete si zamislit kak je to lijepi prizor strankama koje uđu u ured?!?
Nikak me nemreju izbjeć jer kad uđu prvo se spotaknu na mene.
Zatim, vrlo su zanimljivi komentari kad se punih usta javljam na telefon. Oni koji me poznaju jednostavno, pristojno primjete: Papate?
Oni koji ne znaju ko je s druge strane vjerojatno pomisle da su dobili Aljbanjsku ambasadu jer moje javljanje na telefon, punih usta, otprilike zvuči : enjlj, izvoljte!
Imam ja doduše svojih pola sata za pauzu ali ionak svi cendraju kad samo odem do dućana pa me nema pet minuta, a kamoli onda da odem na pol sata!.
I onda još diša prođe kraj mog stola i poželi mi: Dobar tek!
Pa di ćeš većeg zadovoljstva!
Uh, ko će sad dočekat gablec....već sam gladna.
Post je objavljen 24.05.2006. u 08:36 sati.