Možda ponekad nemamo o čemu pisati.Sve što bismo napisali, već je netko drugi zapisao i to možda mnogo bolje nego što bi nama pošlo za rukom...
No, to nije opravdanje.
Svaki je čovjek jedinka za sebe koja posjeduje sebi primjerene sposobnosti.
I nitko drugi nije doživio to što smo mi doživjeli.
Osim toga, to što smo doživjeli, nismo doživjeli isključivo sami za sebe, već smo to doživjeli i za druge.
Pisanje može biti stvaralački čin i poticajni način kako svoj život otkriti drugima.
Možda su zato zgode, iskustva i doživljaji vrijedni da budu zapisani...
A možda ćemo i zbog toga što smo zapisali ubuduće htjeti radosnije živjeti...
Post je objavljen 24.05.2006. u 07:07 sati.