Ah, malo sam bio odsutan .
Princeza ima svoje zahtjeve, odnosno, preciznije rečeno, kako je mama posve okupirana Princezom , sinčina je „pao“ skroz na tatina pleća. A tati teško palo . Pa malo na nogomet (uvježbavamo volej i pripremamo se za svjetsko prvenstvo), pa malo u dvorište na tobogan, pa malo America's Army (code – „Tata, idemo pucati na kompjuteru“), pa malo se dodavati s autićima ... Čovjek poželi biti teta u vrtiću kad uvidi koliko je lijepo biti s djecom.
Bilo bi lijepo staviti i sliku da vidite kako je Princeza prekrasna, ali ne znam kako se to radi (sumnjam da bi prošo copy-paste - eh, blaženi bili Microsoftovi alati), a ne da mi se tražiti po FAQ-u.
A što se tiče čari očinstva ... Najslađe mi je kad negdje oko jedan, dva poslije ponoći uđem u sobu i vidim moje anđele kako mirno spavaju, svaki u svom krevetiću. Kraj napornog radnog dana (a sad su svi takvi), a cijela obitelj lijepo na okupu uživa u počinku. Princeza izgleda ko mali tuljak, naslonjena na dekicu u polubočnom položaju (zapamtite, budući tate!). A sinčina sa svojih 17 kila već sasvim lijepo popunjava dječji krevetić. Svi zdravi, svi dobro (i mama se fino oporavlja). I onda lijepo zaspeš ko sretni tata :-)))
Post je objavljen 24.05.2006. u 00:39 sati.