Noć je, naravno, noć - to blagoslovljeno doba na mojem otoku. Šetam stazama dalekim, hodam istočnom stranom otoka, jer ovdje u ovoj uvali koju po danu nikad ne posjećujem, koja mi je strana i nije draga - tu se tvoj glas čuje. Tehnika je odredila pravce mojih koraka, ona me šalje ondje gdje mogu do tebe - jer ovdje je prijem bolji, tu te mogu čuti, tu ću biti s tobom. Mobitel, mobitel - sveta je stvar. Kao Merlin dočara te, ja oživim kad te čujem, prostruji mi sve toplo i milo kroz tijelo i osjetim se sretna. Mobitel, mobitel - vrijedan kao kamen mudraca, eliksir života, za mene je plemenska svetinja. I kao što pleme nestaje kad izgubi svoju svetu stvar tako bih i ja bez njega iskopnila na ovom ljetu, na ovom otoku. Da ga nema sve bi nestalo, sve što mi vrijedi. I kao što te Merlin u trenu dočara i dozove, tako te Morgane jednako hitro oduzme - jer tamo te netko pozvao, ušao u tvoju sobu, jer moraš ići nešto napraviti ili odgovoriti i sva čarolija tvog bića časkom nestane.
Post je objavljen 24.05.2006. u 00:11 sati.