Marketing
Majmunsko drvo
Raslo je usamljeno ,krhko ,samoniklo. Vijale su ga bure , oplahivali valovi.Ono je opstajalo i ostajalo svake godine sve veće ali ne preveliko .
Nije se žalilo već je uživalo u prekrasnom pogledu na more i blizini izvora Nisu ga primjećivali prolaznici ,nisu ga primjećivali kupači bilo je interesantno samo djeci. Djeca su ga voljela,roditelji naravno ne.
Izvlačeći ovih dana iz ormara ljetnu garderobu naviru sjećanja ,emocije .Prve zrake koje počinju pržiti ovih dana ,lagana odjeća i obuća asociraju me naravno na more.Pri spomenu mora osjećam zrcalna jutra i uljnu površinu plavetnila , mirs borova, zrikavce, lavandu i ružmarin pod mojim prozorom ,smijeh, gitare ciku i viku ,veselje i sve baš sve pozitivne emocije .I kako onda na poželjeti moru reći ……dobro jutro………
More
I gledam more gdje se k meni penje
i slušam more dobro jutro veli
i ono sluša mene i ja mu šapćem
o dobro jutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobro jutro kažem more zlato
i dobro jutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se i smijemo se moru
Josip Pupačić
Najranije djetinjstvo moje je more bilo i naše majmunsko drvo. Raslo je ono u Kampu oštro u Kraljevici. Nedaleko naše kamp prikolice u koju smo se selili iz Zagreba završetkom škole i ostajali tamo do početka rujna. I tako svake godine .Oštro je pojam bezbrižnog djetinjstva čokolade za skidanje «rukavića» i prva plivanja ,prvih skijanja na vodi ,prve sestrine korake otkačene roditeljske zabave ,prvih prijateljstva i ljubavi. One dječje, iskrene i bezazlene.
Malo krhko drvce baš su roditelji nazvali majmunskim .Onako uz samu plažu kada nam je dosadilo kupanje pobjegli bi u sjenu svatko na svoju granu. I nadaj Bože da je netko sjeo na zauzetu tuđu. Svi smo znali koje je čije mjesto a zahvaljujući Majmunskom drvu ako nismo bili u moru roditelji su uvijek znali gdje će nas naći. Teško je opisati riječima vezu djeca-majmunsko drvo no ono je bilo naše utočište mjesto stvoreno baš za djecu .Naravno roditeljima nije ni padalo napamet približiti se zabranjenoj zoni.
U Oštru nisam bila tamo negdje od davne 76,zamjenilo ga je neko drugo more ne tako lijepo ne tako drago. I kada sam prije pet godina otišla obići stara mjesta razočaranje je bilo preveliko ,drvo je naravno netko posjekao.
Sva sreća da se uspomene ne mogu posjeći.
Za Candy i .................................................................................................................................
Post je objavljen 23.05.2006. u 21:41 sati.