Danas sam opet pola dana prespavao na poslu. Ne znam što mi je. Ustvari znam. To je ovo vrijeme. Proljeće, ubija me. Ne volim kada je ovako vedro, kada ni oči ne možeš držati otvorene, to je i najopasnije. Možeš lako najebati. Najviše volim jesen, ali kad bude ona prava sumorna, ne ona pederska kad ima često sunca. To je isto sranje. Nego onako kad je uvijek oblačno, tada je vidljivost najbolja. Tada sam budan i pratim sve kao vjeverica. A bude i kiše dosta. I kišu volim. Ona spere smeće s ulica. Sunce još izmami i posljednju budalu. Svi bauljaju i velika je vjerovatnost da ćete naletjeti na nekog pogrešnog, pogotovu s tako zatvorenim očima. A onda tek dolazi ljeto. Volio bi sve to prespavati.
Post je objavljen 24.05.2006. u 20:41 sati.