KRVAVE ZANOKTICE-2
...Buduci da je bio zaposlen na psihijatrijskoj klinici,nudio je svoju pomoc u zbrinjavanju pisaca koji su imali problema s alkoholizmom.Ja sam se s njim rijetko sretao.Kad je saznao da moja sestra studira medicinu,nazvao me je i ponudio pomoc oko udzbenika ili skripti.Tu sam pomoc ljubazno odbio,bojeci
se da mi nece traziti da mu,kao protuuslugu,objavim neki tekst.Stalno je pricao da ga politika ne zanima,a da bi se mogao upisati jedino u stranku zelenih.I doista,prije nego sto je postao zlikovac,kratko vrijeme je bio clan novooformljene Stranke zelenih.Nacionalno se izjasnjavao cas kao Crnogorac,cas kao Srbin,cas kao Jugoslaven.Kiselo se nasmijao kad mu je pjesnikinja i profesorica orijentalistike Jasna Samic objasnjavala da je prezime Karadzic tursko prezime KARA HADZI i da ono znaci crni hodocasnik.
Neobavijestenu citatelju ostaje nakon svega nejasno kako jedna ovakva,po svemu MARGINALNA osoba
moze doci na celo jednog nacionalnog i ratnog pokreta.Ali dogadjaji stvaraju junake,veli stara narodna izreka.Kad je krajem osamdesetih srpski ratni lobi s Milosevicem na celu,a sa Srpskom pravoslavnom crkvom i Srpskom akademijom nauka u pozadini,planirao pobunu u Bosni,mjesto sefa bosanskih Srba bilo je prvo ponudjeno Nenadu Kecmanovicu,afirmiranom i uglednom profesoru,rodjenom Sarajliji.Iako osvjedoceni srpski nacionalist,Kecmanovic je to mjesto odbio.Vidio je,naime,da su ti ratnicki planovi upereni i protiv Srba u njegovom rodnom gradu.Kecmanovic je volio svoj grad.Istu tu ponudu odbili su i neki drugi vidjeniji sarajevski Srbi,te je tako dosao red na Karadzica.U Bosni su najbolje prosli oni koji su snovali i radili najgore.Oni sto su se branili idejom civilizacije,ostali su sami i ostavljeni,jer je preko noci i Evropa te zlocince prihvatila kao sugovornike.Slutili smo da je bosanskoj gradjanskoj inteligenciji dosao kraj,da su na scenu stupili zakrvljeni divljaci i rusitelji.I KAD SE JEDNOG DANA OKONCA RAT NA BALKANU,JOS CE GODINAMA I DESETLJECIMA TRAJATI TA NASA SAMOCA I OSTAVLJENOST,TA NASA TJESKOBA KOJU CE ZNANSTVENICI JEDNOM IZUCAVATI KAO KAKVU ENDEMSKU BOLEST.
Pa ipak,sve nas je zapanjila kolicina mrznje koju je Karadzic emitirao sa svojih govora na srpskim narodnim skupovima,odrzavanim po Bosni tijekom 1990.Mrznja prema gradu transformirala se u mrznju prema narodu,pogotovu prema Hrvatima,"Turcima"(Bosnjacima),prema Evropi,prema Zapadu.Kao sto je sv.Ivan izgovorenim rijecima pretvarao sve u zlato,tako je Karadzic sve pretvarao u mrznju.Neukom prigradskom stanovnistvu pricao je o nepostojecim dokumentima,koje je samo on vidio,na kojima stoje planovi o unistenju Srba u Bosni.Govorio je o Srbima kao"super-naciji",nebeskom
narodu,demagoski manipulirajuci poluistinama.ON,KOJI JE U BOSNU PRVI PUTA STUPIO U SVOJOJ DVADESETOJ GODINI,VIKAO JE KAKO SRBI NE MOGU ZIVJETI S HRVATIMA I MUSLIMANIMA,TE DA JE
BOSNA UMJETNA TVOREVINA.Govorio je o svakojakim zavjerama,izmedju ostalih i o"vatikansko-teheranskoj zavjeri protiv Srba",cemu smo se u prvo vrijeme smijali.Laz,laz je bila njegovo najmocnije oruzje.Dojucerasnji policijski dousnik preko noci se preobrnuo u okorjelog pravoslavca.Organizirao je svoja crna hodocasca na mjesta pokolja iz Drugog svjetskog rata,snujuci nove pokolje.I na koncu,
jednoj mocnoj armiji koja je ostala bez drzave ubrizgao je tu mrznju.Poceli su pokolji civila u istocnoj Bosni,nicali su koncetracioni logori za Muslimane,a svjetski mocnici gledali su to mirno mjesecima,sve dok i napadnuti nisu nacinili zlocine.Gotovo cetiri pune godine drzeci u blokadi jedan evropski grad,a kad su ga svjetski mocnici upozorili da vise ne smije tako brutalno pucati po civilima,objavio je rat Ujedinjenim nacijama!Onima koji bosansku ratnu klaonicu vide kao rat zakrvljenih balkanskih plemena valjalo bi sad uputiti pitanje:kojem to,cetvrtom balkanskom plemenu pripadaju uhiceni vojnici UN-a?
Nisam siguran da su u pravu oni koji misle da se portret jednog zlocinca moze uspjesno prikazati analizom njegove psiholoske ili socijalne pozadine.Ne vjerujem,takodjer,ni lirskim pjesnicima kada opisuju Karadzica kao novovjekog Nerona.Sve je to previse prosto i vrijedja napacene i nespokojne duse.Da se u Bosni prolilo onoliko nafte koliko se prolilo nevine ljudske krvi,Karadzic bi odavno bio pobijedjen,rekao je ovih dana jedan bosanski seljak.Jesu li se pomijesale stvarnost i metafora,kako kaze
Kafka,je li sve vec djavo odnio?
PJESNIK ABDULAH SIDRAN JE JEDNOM PRILIKOM REKAO NESTO STO SE MOZE CITATI I KAO STVARNOST I KAO METAFORA,ISTODOBNO."ZNAS LI TI,"UPITAO ME SIDRAN PRIJE DESETAK GODINA NA JEDNOJ KNJIZEVNOJ VECERI,"ZASTO KARADZIC STALNO DRZI RUKE POD STOLOM?ON IMA KRONICNO OBOLJENJE PRSTIJU,KRV MU TECE IZ NOKTIJU,NJEGOVE SU ZANOKTICE I PRSTI NEPRESTANO KRVAVI."
(Mile Stojic-"JUTRO U POMPEJIMA")
Post je objavljen 23.05.2006. u 17:03 sati.