Zvuči možda grozno ili šaljivo, ali je istinito, da sam svirao i po sprovodima i po svatovima, i po zatvorima i elitnim hotelima. Nagledao sam se ljudske tuge ali i radosti. Svejedno nekako se ne osjećam niti malo star, pa mi je komično kad slušam neke kolege glazbenike znatno mlađe od mene kako kukaju o svojim godinama, pa im stalno nešto ne paše i „traže dlaku u jajetu“. Normalno je da stalno dolaze mlađi, ali iskustvo u sviranju „se suhim zlatom plaća“. Svaka čast mladim dečkima, ali kad mi se uživa u dobroj svirci, radije slušam one starije. Nekako sam mišljenja da se u band-ovima često „šlepaju“ neznalice koji raspolažu vrlo skromnim glazbeničkim znanjem (ali su vrlo vješti u kojekakvim smutnjama i imaju „organizacijske kvalitete“). Kad mu kažeš „de ti sviraj i pjevaj!“ vidiš da to ima „falša“ ko' u priči. Neki band-ovi su „napuhane“ kvalitete. Najčešće se iza velike reklame krije sasvim prosječna svirka bez neke posebne inventivnosti, mašte i znanja. Neki su genijalci ali su zaglibili u alkohol i druge poroke, neki su skloni samo-sažaljenju i patnjama primjerice zbog žena, neki su paničari kad treba nastupati pred većim brojem gostiju, i drugim riječima ima nas svakakvih. Ovi mladi što dolaze, poput ove dvojice iz tamburaškog sastava „Vranci“ imaju svoje priče, tajne, hvalisanja. To su mladi dečki koji nisu svjesni da je to ujedno njihov najjači argument u sviranju. Bit će im oproštene „brljave u svirci“ jer su mladi, a i još štošta. Glazbenici su vrlo često vrlo sujetni jedni prema drugima (sve ti mogu oprostiti ali bolju svirku i zaradu i više svirki, nikako). Neki kažu „ma svirači su ko' cigani“ samo bi novaca, a svađaju se ko' vragovi i samo gledaju da im se plati“. Drugi kažu „ma svirači su ko' babe, samo razglabaju o sviranju, o pjesmama, o curama i o novcima“. Ima tu svega (ko' u Božjoj bašči) ali mislim da oni koji uistinu vole glazbu, njome se bave zauvijek, novac dođe i prođe, ljubav prema instrumentima i glazbi nekako „uđe pod kožu“. Pjesme ostaju ako su dobre. Kad prođeš sve faze i ljubavi i mržnje prema sviranju, onda vidiš da se zbog sviranja ne mora biti niti propalica, niti bogataš. Malo nahranimo svoj ego kad nam kažu: „nisam znao da tako lijepo pjevaš!“ ili „pa ti baš dobro sviraš!“ili „baš ti je dobra ta tvoja pjesma“ i idemo dalje.
Post je objavljen 23.05.2006. u 17:11 sati.