Jedan narod u Europi je konačno, nakon gotovo čitavog jednog stoljeća, okrenuo novu stranicu u svojoj povijesti i okrenuo se samom sebi. Naime, Crnogorci su na referendumu konačno izglasovali nezavisnost svoje zemlje i tako nakon 1918. godine obnovili svoju državnost i nezavisnost. Za vjerovati je i nadati se da se Balkan, nakon krvavih ratova i nestabilnosti koje su ga obilježavale u proteklih sto i više godina, konačno pacifizira i da su napokon i na ovim stranama zapuhali neki novi društveni i politički povjetarci koji najavljuju neka nova vremena u kojima će se više cijeniti mir, sloboda i ljudska prava. Nadajmo se da će tako i biti. Ili će sve možda ostati po starom, a samo će metode i protagonisti biti novi!?
Crna Gora, mala zemlja sa oko šest stotina tisuća stanovnika bila je najmanja republika bivše Jugoslavije. Pod gospodarskim, političkim, vjerskim, kulturnim i medijskim pritiskom Srbije čitavo stoljeće pokušavalo ju se pretvoriti tek u južnu, primorsku velikosrpsku zemlju. Treba naglasiti da je to bio plod megalomanske imperijalne srpske politike, a ne rezultat htjenja običnog puka u Srbiji ili u Crnoj Gori kojeg ionako nikada nitko nije ništa pitao, i koji je u pustim ratovima koji su prohujali ovim krajevima bio samo sredstvo kojim se manipuliralo, obično topovsko meso. Mala Crna Gora, koja je tako dugo odolijevala osmanlijskom jarmu, i sama je baštinila balkanski stočarsko-ratnički mentalitet, koji ju je činio zatvorenom, konzervativnom, despotskom zemljom, čiji je politički vrh, nakon konačnog oslobođenja od Turaka 1878. godine, gajio imperijalne ambicije, ostvarene dijelom u Balkanskim i Prvom svjetskom ratu.
Pod pritiskom velikosrpske politike sami su Crnogorci tijekom XX. stoljeća pomalo pretvarani u Velikosrbe, pod krinkom borbe za slobodu, za pravoslavlje. U isto vrijeme Crnogorcima je 1918. državnim udarom oduzeta državnost, kralj Aleksandar Karađorđević ukinuo je Crnogorsku Pravoslavnu Crkvu, u Crnu Goru naseljavani su etnički Srbi, Crnogorce se pokušavalo svim silama asimilirati u srpski nacionalni korpus. Povijest, politika i mentalitet učinili su tako Crnogorce slugama velikosrpske politike, što su na posebno brutalan način osjetili bokeljski Hrvati koji su višekratno nemilice zatirani u Boki Kotorskoj, koja je do 1923. bila dio Hrvatske. Još su gore stradali stanovnici Konavala i Dubrovačkog primorja koji su u Domovinskom ratu pobijeni i protjerani, a kuće i imanja su im spaljeni upravo od Crnogoraca koji su se borili za interese; Velike Srbije. Kada je Srbija osnutkom Albanije 1912. godine izgubila i zadnju priliku da bude država sa izlazom na more, bilo je jasno da je Crna Gora sljedeći plijen njihovih aspiracija za priobalnim teritorijem.
Rezultat takve politike i povijesti podjeljenost je crnogorske svijesti na suverenističku (crnogorsku) i unionističku (prosrpsku) koja Crnogorce gleda tek kao ogranak Srpskog naroda. Vjerojatno je to jedini narod koji nakon pada komunizma u Europi nije želio svoju državu već je ostao u nakaradnoj federaciji sa Srbijom, ratujući za interese Slobodana Miloševića i prastarog projekta Velike Srbije. Crnogorski predsjednik Đukanović hvali se ovih dana kako je Crna Gora otvorila put prema nezavisnosti bez rata i nasilja. Đukanović kao da zaboravlja da su Crnogorci bili agresori na tuđe zemlje (Hrvatsku) i da su platili nebrojenim životima račun za tuđe (velikosrpske) interese, što je poražavajuća činjenica i duboko poniženje jednoga naroda koji je takvom politikom izdao svoje pradjedove i njihovu borbu za slobodu, namjesto da se borio braneći svoju nezavisnost i nacionalni ponos od presizanja iz Beograda.
Vjerujemo da će Crna Gora pametnije graditi svoju budućnost kao samostalna i demokratska zemlja. A ne vjerujemo da im Beograd neće i dalje zagočavati život. Jer ipak je Crna Gora u očima Beograda srpski izlaz na more. Srbija je izgubila Kosovo i hrvatske krajeve sa srpskom manjinom; ona neće sebi dopustiti da tako lako digne ruke od Crne Gore i; Bosne u kojoj je legalizirana fašistička tvorevina nastala na krvi nebrojenih ubijenih neSrba; tzv. Republika Srpska.
Post je objavljen 23.05.2006. u 12:29 sati.