Pregled posta

Da Vinci Code

Ron Howard mi je snimanjem ovog filma napravio neku vrstu usluge. Knjiga puna gluposti na koju mi se nikako nije dalo trošiti vrijeme prenesena na film dala mi je mogućnost da ipak kažem nešto utemeljeno o ovom fenomenu. Ovo je film koji sam zaista pogledao samo zato da se osobno uvjerim u neke stvari. Priznajem da sam film išao gledati s već unaprijed oblikovanim sudom što i nije za neku pohvalu. Ipak, kako živimo u vremenu u kojem su razum i znanstveni argumenti sve manje na cijeni, čini mi se da je moguće neke stvari vrlo lako procijeniti i bez da ih se temeljitije prouči. I prije gledanja filma sam čuo za teze koje se provlače kroz roman Dana Browna, a koje nemaju puno veze s mozgom. To su, između ostalog, teze o vezi Isusa i Marije Magdalene, te o naravi prelature Opus Dei. Ove teze ne počivaju na nikakvim stvarnim argumentima, već na fikciji. Dakako da je pisac i sam okarakterizirao svoje djelce kao fikciju, no unutar te fikcije neupućenom čovjeku je u nekim dijelovima teško procijeniti radi li se o fikciji ili o povijesnoj činjenici.
Sam film nije zapravo vrijedan toga da ga sustavno razgrađujem i raskrinkavam, ali dotaknut ću neke dijelove.
Oni koji zaista misle da je Opus Dei neka vrsta tajnog društva koji ne mari mnogo za papu ili ljudske živote, već samo za svoj cilj, a to je sakrivanje istine o Isusu Kristu, neka slobodno tako misle. Jasno je da njihovo mišljenje počiva na želji da vjeruju u to što vjeruju, a ne na stvarnim argumentima. Opus Dei je otvorena prelatura i mnogi su katolici njezini članovi. Neki od tih članova su se razočarali, pa čak i napisali knjige protiv ove crkvene stvarnosti, pa ipak ni u jednoj od tih knjiga nema ništa što bi se podudaralo sa fikcijom Dana Browna. Osim toga, možda se varam, ali u jednoj sam kritici pročitao kako Da Vinci Code pretpostavlja višestoljetno postojanje prelature Opus Dei. U filmu to baš i ne dolazi do izražaja. Kako nisam pročitao knjigu ne mogu reći je li u knjizi zaista tako. Ukoliko jest, valja ipak znati da je Opus Dei ustanovljen u prošlom stoljeću, točnije 1928.
Slično se može reći o Isusovoj vezi s Marijom Magdalenom. I to je nešto u što možemo vjerovati ili ne moramo. Nema nikakvih neoborivih dokaza za jedno ili drugo mišljenje. Naravno da isto vrijedi i za Isusovu narav. Je li on samo čovjek ili je bogočovjek (kako vjeruje Crkva) nije pitanje znanstvenog istraživanja, već vjere. Samo valja imati na umu jednu stvar. Sve kada bi se i moglo dokazati da je Isus imao vezu s Marijom Magdalenom, to ne bi ni na koji način poljuljalo vjeru u njegovu božansku narav. Katolička Crkva vjeruje da je Isus bio nama jednak u svemu osim u grijehu. A brak, hvala Bogu, nije grijeh. Stoga nekakvo dokazivanje toga da je Isus bio samo čovjek ne može biti argumentirano njegovim brakom.
No, ima nekih stvari u filmu koje po meni nisu fikcija, već laž. A nipošto nisu niti pitanje vjere. Film bez jasne namjere implicira Crkvi da je inkvizicijom smaknula možda i milijune ljudi, osobito žena. Povijesna je činjenica da je inkvizicija postojala i da je odgovorna za smrt određenog broja ljudi. No, jednako tako je povijesna činjenica i to da je u stoljećima u kojima je inkvizicija djelovala, zbog njenog djelovanja život izgubilo nekoliko tisuća ljudi, a nipošto nekoliko milijuna. Već i tih nekoliko tisuća žrtava navelo je blagopokojnog papu Ivana Pavla II. da traži oprost, što će reći da je osudio one oblike djelovanja inkvizicije koji su skrenuli u izopačenost. Odakle onda potreba da se nekoliko tisuća žrtava pretvara u nekoliko milijuna? Vjerojatno samo iz želje da se Crkva oslika kao mašina za ubijanje nevinih. Takva teza nipošto ne odgovara povijesnim činjenicama, ali otkriva namjeru autora svakom razumnom čitatelju/gledatelju.

Film i roman su dakle takvi kakvi jesu. Niti previše duboki, niti zanimljivi. No, ono što je zaista napravljeno profesionalno jest marketing. Nije to nikakvo čudo, niti nešto iznenađujuće, no tako je kako je. Zahvaljujući vještom marketingu, koji je oslikao djelce mnogo kontroverznijim nego što ono zaista jest, masi ljudi su prodali muda pod bubrege. Ni prvi ni zadnji put. Svatko tko misli da će u filmu gledati neku avanturu u kojoj se temelji naše civilizacije ljuljaju, u kojoj je Crkva pred potpunim rasulom i tome slično, razočarat će se. Možda je to i bila namjera pisca i redatelja, međutim čitava je priča zapravo pretenciozna i plitka mješavina krimića i Indiane Jonesa.

Na kraju, s obzirom na svu medijsku kampanju oko ljuljanja temelja vjere moram reći da gledanje ovog filma jedino može nekom tko voli misliti da je katolik, a zapravo to nije, jasnije dati do znanja da vjere uopće nema. Neće ovaj film isto tako nikoga niti intelektualno osakatiti. Jedino je moguće da ovaj film rasvijetli intelektualno siromaštvo gledatelja.

Sve u svemu tko bi htio gledati film, samo naprijed. Ne očekujte mnogo, pa nećete biti razočarani. A nipošto ne očekujte da ćete nakon ovog filma biti išta bolji povjesničari nego što sto to bili prije njega.

Post je objavljen 23.05.2006. u 11:41 sati.