evo vam, dragi moji ljudi jedne pjesme od popaja, makar ih ne slušam, i nit nisam imala prilike čuti puno njihovih pjesmi, al mi se ova pjesma svidjela,, čitajte---
bio sam mali, kao sad više nisam,
odrasto sam naglo i odjednom ne znam di sam.
muče me detalji koji više nisu ist
u životu prolaziš kroz razne faze
il postneš netko il te svi skupa gaze
gaze, gaze i odjednom si nitko
zato jebem vam mater svima jasno i čitko
u prvoj fazi još smo samo djeca
svi na istom putu dok nas život ne upeca
nesvjesno rastemo i ne brojimo dane
svi za jednom brzo liječimo rane
jer tad ne postoji ni bolji ni stranac
ali brzo postaneš talijan ili bosanac
ili smeće od čovjeka ispred tuđe torte
bez povratne karte, povjek druge sorte
druga faza počinje kad dobiješ prvu plaću
i tek sad shvatiš da si ušo u čarobnu palaču
u kojoj se gubiš godinama bez da te itko išta pita
dižeš se u jutro, i prčiš preko lifta
gotovo, zajeb, nek bude šta bude
sve je manje prijatelja jer lova mijenja ljude
svaka minuta stvara puno novih rupa
pa ekipa postaje odjednom ljubomorna i tupa
sad kreće konkurencija i realnost života
krše se pravila i ne postoji sramota
i zto pet milijardi ili koliko nas ima
popušimo kurac jedni drugima
treća faza, a to je i najčudnija faza
vodi do oslobođenja ili do totalnoga sraza
ako do sada nisi spašen i naglo kreneš u crkvu
prodaš se vjeri,a popodne sadiš mrkvu
pa ti križaj se i dlje, al malo se probudi
crkvu ne vodi bog, nego ljudi
i to je nerealan svijet za kontrolu masa
još loše isplaniran pošto danas nema spasa
to je varijanta kojoj daješ da ti odgaja najmilije
a popčine su danas glavni izvor pedofilije
i ako nema spasa bože ja te molim
popuši mi bože, popuši mi ti
odjebi i ponekad me se sjeti
i pometi zemlju od vječnog grijeha
i sjeti se, dok svi plaču, ja umirem od smijeha!!
možda budu neki ovu pjesmu smatrali uvredljivom prema odredenim uvjerenjima. unaprijed se ispričavam. pozdrav
Post je objavljen 22.05.2006. u 21:47 sati.