Marketing
«Pjesništvo podiže skrivene ljepote svijeta i…
čini da obične stvari postaju kao da nisu obične!»
Bila je to jedna od onih proljetnih noćiju kada sam prvi put shvatila što znači voljeti. Ali, to je bilo davno. Pamtim ga jer je bio moja najdraža igra! S vremenom sam istraživala, spoznavala i iskusila nešto više. Osjećala sam njezin pogled kako je prolazio po meni, lice joj je bilo prazno, oči su gledale moje i pogledi su nam se susreli. Da, tako je bilo nekoliko tjedana. Promatrala sam je, njezin uski struk, duge noge i valovitu kosu. Nije imala stil, niti se znala obući, ali moje oči su u njoj vidjele božicu. Svaki put kada bi krenula prema meni, srce je drhtalo, nekontrolirano tuklo kao da želi van, kao da traži izlaz ili veću količinu kisika. Svi pokušaji da zaustavim lude misli nisu vrijedili. Ona je bila centar moje pozornosti. Očekivala bi kada ću je vidjeti, pozdraviti, zadobiti njezin pogled… muškarcima sam zapravo htjela prekriti svoju nastranost. Nisam se ni sama znala nositi s činjenicom da nisam normala djevojka. Sada se usuđujem govoriti o tome, jer… njezini su dodiri bili drugačiji, glas smiren, pogled blag a pokreti sramežljivi.
Kada me i ne bi dodirnula, u mom tijelu bi se pojavili trnci, njezine ruke bile su na pomolu mog tijela i ja sam ih osjećala na sebi. Osjećala sam njezin miris na svojoj koži, njezinu glatku kožu i krutu kosu. Usne su joj bile tako suhe, izgledom rumene i vatrene. Njezino tijelo bilo je djelo kiparsko, izmišljena figura, moja božica! Previše vremena, previše vremena sam osjećala njezinu bliskost. Nismo bile slične, jedina sličnost bile su naše skrivene emocije koje smo morale tajiti. Ona nije voljela muškarce. Otac ju je napusti kao malenu, ostala je živjeti s majkom, a bila je jedinica.
Predugo sam je željela i sanjala, a sve bi bilo uzalud da je ostala mašta. Živjela sam za svaki dan, ali moje srce je čekao sumrak ili vruće popodnevne zrake proljetnog sunca i tada bi bila potpuna. Bila sam sve ono što sam bila, sve ono što se nalazilo u unutrašnjosti, sve ono što se krilo ispod maske i suvišnih riječi!
Sada, još često pomislim na nju. Znam da više nije tu, jer trnci ne prolaze mojim tijelom i srce je spokojno. U mislima je mrak i sjećanja na provedene dane u njezinom društvu. Možda se opet naša tijela sretnu, možda nađemo nekog drugog, možda zaboravimo ili nestanemo? Ali osjećaj koji je vladao cijelim moji bićem neka nestane sa mnom, u velika božanska beskrajna prostranstva.«Živjela sam o zvuku njezina glasa, mirisu njezina bića, pogledu njezina oka!»
specijalno za sjenu sjete ....
O starosti, starosti
Još sam u cvijetu mladost
Smrt mi kuca na vrata
a smrt je slatka, slatka.
Život je pun praznine
Što će mi kad se ne brinem
O živote podari mi kratku smrt,
spokojnu i blagu
Da izdahnem posljednji dah,
misleći na tebe, smijući se sad.
Jadi su obuzele misli,
što duboke su i opake.
Mir, slatki mir…
Život mi te oduzeo,
po strani bacio…
Post je objavljen 22.05.2006. u 18:59 sati.