Marketing
pozdrav iz niša
vrijeme je za polazak kućama...mamurni i brutalno prorijeđenih neurona u mozgu od višednevnog alkoholiziranja ukrcavamo se u autobus.opraštam se od izvjesne jelene pa u autobus ulazim posljednji i za nagradu dobijam stajaće mjesto.pa jebote,nije to gradski autobus pa da stojim dvije tri stanice laktareći se sa povampirenim babama,nego se vozimo preko cijele bivše nam države.od putne torbe radim improvizirano sjedalo,usput prdarom trgam šahovsku ploču i puštam korijenje kod šofera.
započinjem razgovor sa šoferom koji se hvali kako je 90-ih bio u prvoj ekipi delija(navijača zvezde)i kako je sudjelovao u svim većim tučnjavama uključujući i onu legendarnu maksimirsku kada je zvone boban opandrčio kopačkom policajca po rebrima.ja mu vjerujem jer osim nisko profilnog čela,karakterističnog za sve nogometne huligane,ima i zidarsku podlakticu.imam osjećaj da kada bi mi zveknuo jedan odgojno edukativni šamar,obraz bi se zacrvenio i onome koji sjedi na polovici autobusa.
stižemo do niša i riječki dio ekspedicije se odlučuje na rastanak od čačana i ostanak u nišu.
trenutak rastanka,šahovnicu drži šofer-delija,a ja sam iznad grba grada rijeke
kontaktiramo sa niškim studentima koji nam u ekspresnom roku osiguravaju smještaj i večeru za 20 osoba.smješteni smo po kućama,a sumohrvat i leo za domaćina dobivaju stevu,predsjednika eestec niš.neugodno mi je jer se nismo kupali preko 24 sata i brutalno svi smrdimo.pod pasuhom su mi se već počeli raditi dredloksi,a cipele mi smrde kao da se netko posrao u njima pa uginuo.strah me da ne otpadnu tapete od smrada kada se izujem.šalimo se kako se može prepoznati hrvata u nišu;jedini prelazi cestu na pješačkom,brutalno smrdi i spontano se češe po cijelom tijelu:)
večeru imamo u kafani koja se zove "opanak",ali na ulazu greškom piše"OPANK":)za večeru dobivamo količine mješanog mesa dovoljne za nahraniti 3 izgladnjele afričke države,a svi znamo da je uvreda zadomaćina ako nešto ostane na stolu......:)dok poput izgladnjelih lavova tamanimo meso,naše uši proživljavaju brutalnu torturu.u najboljoj namjeri domaćini nam sređuju živu svirku,ali greškom dovode nekog debelog prasca sa fudbalerkom tipa mitar mrkela koji ima sluha koliko i hor prepariranih dabrova.....
plaćamo mu da prestane svirati i zabavu nastavljamo uz zvukove trubača puštenih sa laptopa.
lagano već cupkamo po podočnjacima,ali se ne predajemo.produžujemo do nekog rock kluba"saloon"gdje se dokrajčujemo alkoholom.prije spavanja nas domaćini vode do fast fooda na poznatu pljeskavicu.pljeskavica je veličine frisbija i izgleda kao stariji brat u odnosu na ove naše riječke minijature koje kao da je pravio julije klović(hrvatski slikar minijaturist iz 16 stoljeća)prežderan i premoren odlazim na spavanje i postižem svjetski rekord u brzini utonuća u san.
oko podne slijedećeg dana odlazimo na burek i zatim krećemo u razgledavanje niša.sveučilište,centar grada,rijeka nišava......dolazimo na nišku tvrđavu gdje imamo predah uz piće.svađam se sa nekom olinjalom konobaricom koja me gađa sa šišarkama????vodimo razgovor sa njihovim studentima od kojih nam neki govore da nikada u životu nisu vidjeli hrvate??????ma daj,pa kao da smo neka rijetka vrsta antilope koju su da sada mogli vidjeti samo u darwinovim enciklopedijama.čuli smo i naučno otkriće da srbi i hrvati imaju različite očnjake.
kupujem za suvenir savršeni proizvod za mršavljenje.proizvod pred kojim se svi oni silni čajevi,flasteri,saune i ostale pizdarije mogu sakriti.majicu kratkih rukava na kojoj je lik pastira sa šajkačom i frulicom,a ispod kojeg velikim slovima piše CR6NJA ili ti ga SRBIJA.kako je to proizvod za mršavljenje????pa lijepo,obučem tu majicu i krenem prošetati po centru grada.kada te primjete sugrađani i počnu juriti sa namjerom da ti se najebu majke ti uhvatiš tempo dostojan kenijskih atletičara srednjoprugaša i počneš otapati naslage sala.
odlazimo u nišku banju na kupanje u poznate bazene sa ljekovitom vodom.voda je prepuna nekih radioaktivnih stvari i nisam baš razumio kako nešto radioaktivno može biti ljekovito,ali ajde.....moram priznati da je točanje u vreloj vodi bio nenadjebiv osjećaj,pa koga onda briga što ćemo po noći svjetliti kao da smo krijesnice na eskurziji i što nam za noćne fotografije više neće trebati blitz:)
odlazimo do ćele kule,jedinstvenog spomenika u svijetu.kule koju su turci napravili od 925 lubanja srpskih vojnika u svrhu zastrašivanja.
vodičkinja nas dočekuje sa odkačenim grudnjakom koji joj viri iz majice i objašnjava nam da smo joj mi već 15.grupa toga dana i da se njoj ne da pričati stalno jedno te isto????????????:))))))vjerujem da sam zatražio knjigu žalbe da bi završio kao 926. okačena lubanja na toj kuli:)
odlazimo ponovno na pljeskavice i zahvaljujem se svim svecima na nebesima što uskoro odlazimo jer ti niški specijaliteti su toliko dobri da bi ja ovdje u roku mjesec dana dostigao težinu prosječnog tramvaja sa prikolicom:)))
Post je objavljen 22.05.2006. u 16:46 sati.