nastavak subote....nikako da uhvatim vremena ovih dana...
definitivno big day, pa čak i za malu mene....
mlitavo predveče nije previše obećavalo, ali je ponoć sve nadoknadila..moja Lju., iliti (plači)piCHKica po rvacki, dragi ili kako već je završio negdje s dečkima nalijevajući se u lokalnoj birtiji (mala je sigurno grijala guzu doma ko svaka prava hrvatica koja se želi udati), a ja ko ja, na starom mjestu..
povod okupljanja nije bio od neke važnosti, ali....subota je subota, pa je svaki razlog, dovoljno dobar, da se ne ostane doma.....
na moju jbnu sreću, od jutra su me prali i ovulacijski grčevi (kod mene nema PMSe, a ne, mene, a i sve oko mene tih dana dere O-sindrom), izgubila sam novčanik, i išlo mi se tek u p-m (tako na mene djeluje hrpetina histeričnih žena u d-m).....došlo mi je da zabijem glavu u zemlju ko noj i ignoriram sve pizdarije koje su se okomile na mene posljednjih dana...ali ipak sam otišla, i ne požalila....
no sve u svemu, tih par sati bila sam bezobrazno nedruštvena, zijevajući sve u šesnaest, jasno odavajući do znanja da ne planiram zaružiti s njima večeras, jer mi se ni odabir destinacije nije previše svidio (jbte, kakvo Sidro, studentski dani su ohoho iza mene, ako ne mogu vratiti kavice i smucanje po gradu, neću ni cuganje ni riganje na nasipu)...
ipak sam izvukla na površinu zadnju mrvicu moje pristojnosti (malo treptanja uvijek spasi stvar) i završila na zadnjoj cugi u centru..a onda je krenulo...
isprva je šačica oprištavjele klinčadije upala u birc, zdušno preselilvši navijački folklor s tribina....
a u qrc, volim ja dinamo, al stadion je stadion, on trpi sve, birc u centru N-E...ignorirali smo ih, kao i moja frendica početnu trudnoću (ne zna jel bivši ili sadašnji....., pa sad moli boga da je falš uzbuna), tako i mi, naznake da će klinci napravit pizdariju, doživjeli smo ko lanjski snijeg...
da skratim...osim fajta - laganini, klinac od nekih propupalih 18, tatin sinčić u bmw, mi se grčio u facu (nakon što je napravio pizdariju i dobio po p....) - da on studira neku visoku školu (čitaj, debil koji se nije mogao upisati na državni fakultet, a tatica ima novaca, kažem debil, jer kad se već kupa u parama onda je mogao studirati vani, a ne koje kakve fancy škole za ovo-ono-sranje), da ovo da ono, i da se ne mješam u razgovor dok on razgovara s muškima....dotični (moj prijatelj, koji ga je i opalio prvi put jedva se suzdržo da mu ne opali još koju, ono da lijevi obraz ne bude ljubomoran na desni)...
uhvatio me smijeh, pa nisam na to spala da ću raspravljati s klincem koji još šara po klupi i nosi status brucoša (jer niti je pojbo niti je položio...ispit/demosicu/profesoricu)...
samo odjednom, nakon sveopće deračine, mali je počeo držati početničku lekcijiu o tamo nekoj definiciji, managmentu, fax fore i sl (???????? ponavljam u 3 ujutro)....
moja generacija je svakakva, sjebana, depresivna, pasivna, kukolja u svakom žitu ali ovi današnji klinci (uz iznimke, ima ih ima ih), pogotovo ovi podebljanog džepa, i istanjenog mozga....k-a-t-s-t-r-o-f-a...
uglavnom, večer za prepričavanje, izostavila sam sve zabavne dijelove čisto da me netko (od aktera priče) ne ubije, ako slučajno (ne daj bože) proviri na moj blog...
ajmo sad, kako bi se reklo, to the point...sretoh starog prijatelja (ajme ta mi riječ već toliko otrcano zvuči, ali ne znam bolju, jbga ne znam),
koji je, recimo to poetično, obranio moju čast (izbezumio se na spomenutu klinčadiju kad je počela razbijati po bircu)...
ne nije me kupio time, htjela sam ga razbiti zajedno s tim klincem, jer s takvim balavim izdrcima se n-e razgovara, n-e raspravlja, i n-e mlati.....al dobro, alkohol uvijek uzme danak....nisam ga vidjela pun k..., šta ću drugo nego oprostiti i nasmijati se..
u tri riječi o dotičnom - zajedno s cijelim ženskim rodom iz moje osnovne, slinila sam nekoliko godina za njim...ono, dječje pričice, dječje ljubavi...završilo je kad sam upisla srednju i ludo se zaljubila u repliku Jareda Leta (to su te godine, danas bi pala na Vincenta Cassela, Judea Lowa ili Clive Owena...)
uglavnom, vidjeli bi se tu i tamo, svake prijestupne, iako bi se meni noge uvijek odrezale, kad bi se centrirao onom svojim okicama (znam, ljigava sam)...
u međuvremenu sam diplomirala, sjebala hrpu normalnih frajera (ali ruku na srce bila sam iskrena, sranja iza leđa nikad nisam radila), zaljubila se u hrpu emocionalnim retarda (hvala bogu, kratko bi trajala ta zanesenost) and so and so....zabavljala se i zajebala se....
dogodilo se prošlo ljeto, Lju. i ja smo sjebali sve što se moglo sjebati, jbga krizna 7-ma..
posljednjih mjeseci sam plivala u govnima, i svojim i njegovim, zatrpala se u posao, što stalni, što honorarni, ma samo da neš radim i ne mislim na onu svoju kukavicu, muškarca bez brkova – kurac od ovce..(ovo je valjda sve iz ljubavi napisano, o mrtvima i bivšima sve najbolje, ne?)
pa sam bježala iz zgb-a, pa se vraćala, pa ga izbacila iz života, pa se on vraćao..i tako povuci potegni...svakodnevni izdrci emocija, optuživanja, predbacivanja...nanesenih psihičkih boli (citiram njega, iako mislim da tako okrutna nisam bila, tek milo za drago...)
i umorila sam se ko pas od svega, od čekanja, od part time ljubavi s njim, od ponoćnih razgovora, od skrivanja po kvartovskim birtijama (a nekad smo znali okupirati stari grad, jgba) zadnjih mjeseci osjećala sam se ko kradLjivica, skrivajući se, ne pitajući, ne tražeći, a sve zbog njegove polivalencije...
ovdje radim rez...dosta je bilo cvilenja (da, evo priznajem i ja cvilim, nikad prije njega ali eto, dogodilo se)
sad ću ispasti bezosjećajna, ali zaboli me više, dosta sam ja vukla taj križ na ramenima...
već sam oguglala na sve što dolazi iz njegovih prljavih usta (samo sere, istina bog, a ja pušim glupača i nadam se boljem – dobro moj stari kaže, naivna ko rabuzin...on me voli na svoj način, e da, možda je arsenu prošlo kod gabi, ali ja ne bih, hvala ali ne hvala...)
dogodilo se, usro se svega što je rekao, osjetio, učinio, ne učinio, ja mu nisam olakšala i jednostavo nam je otišlo sve k vragu)..
ono o čemu je Dante pisao, nije ni približno slično paklu koji sam ja prolazila u posljednje vrijeme...grcala u toj nekoj kvazi ljubavi što godi i ubija istovremeno, trudila se govoriti ne, a u glavi je vrištalo da, davala, uzimala, shvaćala, ubijala se razmišljanjima i psihoanalizama, zašto sad, zbog čega.............
on se tebe boji - još se sjećam pametne izjave mlađeg brata...istina....
ali plemenita je oprostila sve, sve osim uskraćivanja prilike da probamo, i ako treba zaseremo generalno, ali bar smo probali...
sad ide cut...the end..fine..finito..
uglavnom, zadnjih se dana zabavljam i ne mislim na svoju picicu, šta me briga gdje je, s kim, jel mu noga bolje, jel spušio opet u finalu.....nazvao je zabrinut što se ne javljam, ali nekako mi nije puno značilo...
svečano odustajem i predajem titulu so called p-r-i-j-a-t-e-lj-i-ce, nekoj drugoj (iako takve nema, 7 godina god je 7 godina).
Poživio ti meni Lju....
Sad komotno možeš reći da se šušam...prvi put je istina...
I zabavno mi je, i čini me sretnom (just an ordinary guy, but yet a m-a-n, muškarac, a samo sam to i tražila)
a ti Lju. nastavi i dalje linijom manjeg otpora....i maloj će dopizditi ubrzo, ljeto je pred vratima...a to je već poznata priča/pjesma.....
Čitam sve ovo, ništa tu nikome ne može biti jasno, ali........zatvorila se jedna vrata otvorio mi Bog drugi prozor.....
Sunce čeka, Amon Ra pizdi jer kasnim na kavicu...ah taj Bog sunca... :)
Post je objavljen 22.05.2006. u 15:51 sati.