Njihov prvi zamah je bio njegov posljednji pokušaj. Otišao je. Spakirao je osnove; četkicu za zube, rezervnu obleku i passport te kartu, o tišao u dalje zemlje gdje nema potrebe za ostatak. Međutim, do tamo nikad nije došao. Zaustavili su ga na aerodromu poradi razno raznih razloga, jedan od kojih je bio njegov nedostatak prtljage, što je zbunilo lokalne pojedince. Sve što je imao, rekao i mje, je ostavio za sobom jer mu ne treba. Poslali su ga natrag po to. On se ipak nije vračao, uputio se prema kraju priče gdje je sve već bilo gotovo, povukao okidač i nestao.
Čovjek koji ga je našao bio je alkoholičar, pijan pritom dok mu je kopao po đepovima misleći da spava. Uhapsili su ga i zatvorili za ubojstvo, međutim ga odpustili zbog nedostatka dokaza. Međutim u to vrijeme kada je bio zatvoren nije bio pri boci, i izašao je van kao trijezan aspinirani Anoniman Alkohoćičarski bivši. Taj zatvor je najbolje što mu se dogodilo u životu. Žena mu se vratila, zaposlio se i imao život kakvog je htio, i bez boce.
Njegova žena je, međutim, imala ljubavnika. Tada ga je ostavila i on je bio očajan. Nije dugo trajalo, međutim, jer se okružio sa poslom da ne razmišlja o ljubavi. Njego tvrtka je tim naporom postala najveća u svojoj kategoriji.
To je konkurenciju poslalo u bankrot, i jedan od konkurenata je prodao svoje dionice i kupio mali restoran u usamljenom gradu. Tamo je izgubio sve što je imao kada mu je lokalna banda napravila nered u restoranu poradi lošeg rezultata utakmice.
U njegovom se restoranu nalazila pobjednička boca sa nagradnim čepom koji je donosio onome koji ga pronađe 1000000 novaca. Nitko ga nije pronašao dok vatrogasci nisu smirili vatru i kada su ga čistačice pomele i bacile u smeće te odnjele ga u kontenjer – tada su ga smetlario odvezli do otpadnog centra, gdje ga je jedan crv koristio kao dom dok nije pala kiša i odnjela čep niz potok. Našla su ga djeca koja su se igrala nogometa i tražili loptu koja je plutala niz potok. Dali su ga prijatelju koji je skupljao čepove, no dok je on shvatio da je to pobjednički čep nagradna je igra završila. To nije zaustavilo dječaka da čep stavi u svoju kolekciju koja mu je donjela prvo mjesto školskoga referata, te mu dala pet iz predmeta koji mu je bio slab.
Međutim, čovjeka koji se ubio na početku priče se nitko nije sjetio, i njegov grob je utonuo u prašini a njegov duh u nezadovoljstvu ljudskog neznanja – da je on taj koji je postigao sve to. Ljudi su tako nezavalni, pomislio je, i napokon umirio dušu znajući je i on dio toga...

Post je objavljen 22.05.2006. u 13:13 sati.