Marketing
1. pa žensko...
Djeca u kineskim sirotištima,većinom djevojčice,napuštena su, zapostavljena, zlostavljana,obučena u krpe natopljene vlastitim urinom.
Postoje takozvane sobe za umiranje.Svako jutro netko dolazi u te sobe da vidi je li neko dijete umrlo.Djeca tamo leže danima u nehumanim uvjetima,gladuju,plaču,umiru.
A onda svaki dokaz o njihovom postojanju nestaje. Kao da nisu ni došli na svijet.
Mnogo je djece tako okončalo svoje živote,uglavnom curice.
Napuštene su iz istih razloga iz kojih su ih njihovi roditelji napustili-ženske su.
I nemaju nikakve šanse za posvojenje.
One neće umrijeti zbog nekog određenog razloga,bolesti.Umrijet će zbog očiglednog zapostavljanja.Prevodeći ime tih soba sa mandarinskog(Mei-ming)na hrvatski jezik,to doslovno znači «bez imena».Tragično!
Od 1979. god.,otkada je Kina uvela politiku jednog djeteta,ubijeno je,napušteno oko 15 milijuna ženske djece.Neki to nazivaju i holokaustom 20.st.
Rođenje ženskog djeteta nije nikada bio uzrok slavlja u Kini.Rođenje muškog potomka biti će proslavljeno vatrometom i zabavama,a ženskog potomka tišinom.
Prema evidenciji trenutačno ima oko 6 miljuna žena u Kini kršteno imenom Lai Di,što znači «ubrzo slijedi sin»
Tradicija govori da kada se kćer oženi,da će se pridružiti muževoj obitelji,njeno će dijete nositi njegovo ime i morat će pomagati njegovim roditeljima kada ostare.U ruralnim krajevima žensko dijete je ništa više nego «odvod» prihoda.Priče o seljacima koji utapaju svoju tek rođenu djevojčicu u lavoru vode svakidašnje su već stoljećima.
Danas,kao direktan rezultat politike jednog djeteta,rastući su izvještaji o čedomorstvu po cijeloj Kini,uključujući i gradove.Broj djevojčica napuštenih,pobačenih,bačenih na stepenice sirotišta je nebrojiv.
Usprkos pokušaju da populacija Kine prestane rasti,ona i dalje raste.
Žensku djecu se ubija jer ako obitelj zadrži to dijete tada nema mogućnosti imati još jedno koje bi možda bilo muško.
Britanski televizijski tim dobio je pristup nekim sirotištima u Kini pod lažnim izgovorom te je snimio što je mogao.
U jednom sirotištu oko dvanaestak curica je pod nadzorom jedne adolescentice u bijelom ogrtaču.Novorođenčad sjedi na klupama na sredini dvorišta.Njihove noge i zglobovi su vezani za naslonjač i noge klupe.Tamo se nalaze cijeli dan bez mogućnosti da se pomaknu
Red plastičnih lavora je poredan u rupama ispod njihovih sjedala kako bi «hvatali» njihov urin i izmet.Djeca neće biti pomaknuta do navečer kada će se klupice unesti unutra,a djecu ponovno zavezati za krevetiće koji se nalaze u nekoj malenoj sobici.
Djeca nemaju podršku,ništa s čim bi se igrali,nikoga da ih takne.Nisu nikada upoznali ljubav i privrženost.Toliki je nedostatak podrške da jedino što ta djeca imaju zajedničko je neprestano ljuljanje.Sjede u svojim sitnim stolicama,ljuljajući se naprijed,nazad neprestano vrišteći.
Samo par njih će možda naučiti pričati,a njihova jedina vježba i jedino zadovoljstvo u životu je ljuljanje na stolici.
U ovoj tužnoj priči ima i još tužnijih detalja i činjenica.
Ženska djeca se ne ubijaju samo u Kini.To se dešava i u Indiji,Pakistanu i drugim zemljama.
Običaji,vjera,patrijahalno društvo čine žene bezvrijednima i ničim više nego troškom.
Žene su obespravljene i zlostavljane.I same ubijaju svoju djecu pod pritiskom susjeda,obitelji,rodbine.Ako ne ubiju žensko dijete tada su ogovarane,izbačene iz društva,a jedini način da se riješe sramote je samoubojstvo.Na sreču,ima sve više utočišta,udruga i prihvatišta koja primaju žene i daju im mogućnost da rode i odgoje svoje žensko dijete.
Ljudi su neobrazovani i zaostali,te čine silna zla ubijajući na tisuće djece.
Smatraju da samo sin može nasljediti oca,da samo sin može ispratiti oca pri pogrebnom obredu.Žena je smetnja,ne smije izlaziti iz kuće,ne smije ništa.Sramota je da se obrazuje,u školi joj nije mjesto.Jedini joj je zadatak da dvori muškarca i rodi mu muško dijete.
Ako se stalno rađa žensko,tada je muž napušta.
Zar ih možemo kriviti,te jadne žene,kada vlastitim rukama ubiju kćerkicu.Daju joj otrov ili to učine na neki drugi način,najčešće popraćeno suzama u očima.
Međutim ima i žena koje i same smatraju to ispravnim(okriviti njih ili njihovo neznanje?teško je reći jer to je društvo kakvo sami ne poznajemo i ne znamo kako je u njemu živiti)
Kako god,i dalje se djecu ubija,a da nitko niti ne čuje za njih.
Ta malena,nevina bića nestaju sa lica ovog svijeta,a da ga nisu ni upoznala.
Tragično!
Slobodno pustite suzu...ja jesam...
Post je objavljen 22.05.2006. u 12:04 sati.