...gledam lyude kako prolaze...neki se zhure na posao...neki u shkolu...neki na trening...ali svi zhure...teshko ye shvatiti o chemu razmishlyayu...nekima ye mozhda nayvechi problem kakvo che si pecivo kupiti za doruchak...dok drugi...imayu puno goru situaciyu u zhivotu...dok tako razmishlyam...syetim se one dyece...i onih odraslih...koyi nisu imali srechu u zhivotu...koyi syede negdye pokray nekog konteynera...u nekom mrachnom kutu...svi mi tragamo za tom srechom...svi yu zhelimo...to nam ye svima yednako...koliko god pohlepni bili ili koliko god siromashni bili...tezhimo za srechom u zhivotu...i oni naybogatiyi zhele biti sretni...pa makar to znchio novac...nyima ye novac srecha...dok ye nekome drugome zdravlye srecha...ili lyubav...ili priyatelystvo...svi smo mi razlichiti...tezhimp drugachiyoy srechi...zhelimo okusiti samo sio te sreche...osyechati se...sretno...barem na tren...a kada tay trenutak dodye...onda zhelimo da traye...i traye...i traye...ali...tay sretan diyelich nasheg zhivota ode...kao shto vyetar puhne i listovi odlete...tako i nash trenutak sreche ode...odleprsha nekome drugome...u tom trenu...vidi se...kakva smo mi bicha...lyubomorna...pokvarena...ta lyubomora na tudyu srechu, odvest che nas u propast...yednog dana...onako iznenada...sve che nestati...a onda che nam biti zhao...svima che biti zhao shto su se ponashali onako kako su se ponashali...pa che se isprichavat...ali...bit che prekasno...yer...kada sve nestane...nestat che...bez upozorenya...i oni koye volish...nikad neche saznat da ih volish...ono shto ti smeta na drugima, nikad neche izachi na vidyelo...sve uspomene...svi snovi...svi pokushayi...sve dobro...i loshe...zaronit che u more...plivat che sve dublye...dok ne dodye do nayveche i naymrachniye dubine...i tamo che ostati...zauviyek...sve tayne...sve neizrechene stvari...
...slatkicha...
Post je objavljen 22.05.2006. u 11:05 sati.