tako je moj stric, poslovni čovjek, komentirao suvremena ekonomska kretanja. Svugdje ljudi govore koliko je prije bilo bolje. Kako u zapadnim, tako i u istočnim državama. Kao što kod nas ima jugonostalgičara, tako diljem Europe ima raznih nostalgičara, a ono što me najviše iznenadilo, je da ima puno nostalgičara čak i u bivšem DDR-u. Za one koji se ne sjećaju, DDR je bivša istočna njemačka republika, komunistička. Dakle ako čak, DDR-ovci, koji su se tako entuzijastično pripojili svojoj matičnoj državi, europskoj velesili Njemačkoj, žale za prošlim danima, kada su živjeli siromašnije ali nekako sporije i staloženije, ako ni oni ne vide neke velike prednosti u modernom kapitalizmu, onda mora da je zaista nešto trulo.
Ma ništa čudno, jer sve svetinje lagano nestaju. Sve je izreklamirano, sve je podređeno profitu. Ako hočete od nogometa, preko Božića, preko kupovine stana, auta, oblačenja, školovanja, osnivanja obitelji, pa i eurosonga. Sve je postalo dio nekakvog velikog šoua pomoću kojeg se uspješno prikrivaju stvarni temelji našeg "blagostanja" - neravnoteža - u kojoj siromasi sa jedne strane, rade za bogataše na drugoj strani.
Koliko gubimo svetinje, zorno smo mogli vidjeti i na ovogodišnjem eurosongu. Pobjednička hevimetal pjesma samo je stavila točku na i, već prije nekih 10ak godina započetog trenda sve veće komercijalizacije i tog nekad ipak koliko toliko pristojnog i edukativnog natjecanja.
Ali kao i uvijek, ovaj put ću i to reći, ne želim da netko zbog takvog stanja stvari bude pesimističan. Stvari su jednostavno takve i mali ljudi kao mi, ne možemo tu puno mijenjati, osim da budemo optimisti jer znamo da nije do nas. A oni koji bi mogli nešto promijenit, naši vrli političari, prije svega Europski političari, jer što jedna mala Hrvatska tu može napravit. Dakle ti političari koji su se na njihovu sreću ili žalost, doveli u situaciju, da zapravo na malo toga mogu utjecati. Rijetki među njima su spremni na radikalne poteze kao u Boliviji gdje je njihovo predsjednik jednostavno izbacio zapadne naftne kompanije žedne profita, i umjesto njih postavio naftna polja pod nadzor države za korist svih njenih građana. Iako smatram da je to ipak bilo malo preradikalno, nadam se da će takav potez barem nekim našim političarima otvoriti oči i dati ideju.
Post je objavljen 22.05.2006. u 10:50 sati.