Marketing
Još jedan vikend iza nas
Krasan dan, sunčan, topao, ali je ponedjeljak.... Vikend je protekao malo radno, malo sportski. U subotu smo se popodne vozili na biciklima, uživali u mirisu mora, udisali aerosol. Skoro dobrih sat vremena Potočnice su izazivale prirodu, sklanjajući se od nadolazećih valova na jednoj plaži. Stale bi na betonsku ploču i očekivale val. Ako bi se val prelio do njih, uz ciku i vrisku bježale bi naokolo. Dragi i ja smo se blaženo smijali njihovoj igri, dok i sami skoro nismo bili zaliveni... Vidjesmo samo jednog kupača, borio se s valovima par minuta i odustao. Vjetru su ostali prkositi surferi i poneki parajedriličar.
Jučer smo dragi i ja sredili buksu. Špajza, ostava, spremište. Izvadili svu kramu, oprali, očistili prostoriju i ponovno pospremili. Pobacali par kanti smeća. Čuvaš kartonske kutije od cipela – trebaju djeci za školu. Čuvaš posude za cvijeće. Čuvaš recepte, istrgnute iz ženskih časopisa. Čuvaš omotne papire, plastične vrećice. Ma, da. Sad smo sve pobacali. I odmah se bolje osjećam.
Imamo u dvorištu dva poludivlja mačka, jučer smo s jednim imali peripetije. Začepljen nosić, poluotvorene krmeljave oke, rana oko guze. Slab, skriva se od nas, neće papati, jedva popije vodice. Uspjela sam ga par puta uloviti i očistiti oči i nos. Danas ćemo zamoliti prijatelja veterinara da ga dođe pogledati. Nećakinja me već pripremila na moguću lošu vijest. Žao mi crne maze naše. Pokušat ćemo ga spasiti. Starijeg Žućka imamo na hranjenju već tri i pol godine. Više puta smo mu previjali rane, iživljavali se neki na njemu, zavezali mu rep žicom i povlačili. Mačji rivali ga grizli, ranjavali. Uspio se oporaviti. Kukao, mijaukao, skrivao se, kao i sad Luka. I zbog Lukice, i zbog Potočnica, vjerujem da će se sve sretno završiti.
Post je objavljen 22.05.2006. u 10:24 sati.