U propovijedi u nedjelju svećenik je govorio o ljubavi.
Mi mislimo da nas Bog ljubi ovako:
"Ja te volim i sve je divno i krasno, ali ako zezneš onda si izašao iz moga kruga ljubavi!"
To nije istina. Bog nas voli bez obzira na sve! Koliko god mi gadno pogriješili ili skrenuli s puta On nas uvijek voli jednako. Samo mu je žao kada nas vidi udaljene i žalosne kako sjedimo u grijehu i ne želimo pružiti ruku prema njemu.
Često poistovjećujemo Njegovu ljubav sa svojom "ljubavlju".
Ja te volim djevojko. Stvarno te volim i ve ću napraviti za tebe, ali sada si me povrijedila i ja te više ne volim. Izašla si iz kutije u kojoj se nalazi moja ljubav i ja te sada više ne volim.
Ako uđeš u moju kutiju (u kojoj si zatvorena i sputana) ja ću te voljeti, ali nemoj od mene tražiti slobodu.
Pokušaj držati nekoliko kapi vode na dlanu.
-Ako ih želiš zadržati za sebe i čvrsto ih stisnuti da ne pobjegnu, za samo nekoliko trenutaka, voda će polako pobjeći kroz prste.
Ali ako otvoriš ruku i daš joj slobodu, uživati ćeš u toj vodi i svi će se moži diviti toj ljepoti.
Nemoj čekati da te drugi zavoli.
Pogledaj Isusa! Da li je on čekao da ga cijeli svijet počne ljubiti, pa je tek onda počeo liječiti ljude i činiti dobra djela.
Ne!
On je odmah krenuo do prve osobe koju je sreo i počeo je ljubiti. Svaki čovjek treba ljubavi, i Bog to zna.
Zato i jesmo zajedno. Zato imamo svoje bližnje s kojima idemo kroz život.