Ulicama grada
Dolinska ulica
Nakon što smo se prošetali Dolinskom ulicom, koja je jedna od dvije arterije starog dijela Jeruzalema još od rimskoga doba, najbolje će biti da obiđemo i drugu gradsku arteriju. To je ulica koja se u rimsko doba zvala Cardo, a kretala je od današnjih Damaščanskih vrata te se u obliku slova Y odvajala od Dolinske ulice, s njezine zapadne strane. I ona se protezala od sjevera prema jugu.
Ja je i sada nazivam »Cardo«, jer je danas podijeljena u više dijelova koji nose vlastita imena.
Krećemo, dakle, od Damaščanskih vrata. Ondje je, ispod vrata iz turskog doba, i danas vidljiv ostatak rimskoga luka koji je označavao početak ulice.
U unutrašnjosti postoji i muzej u kojem se vide i arheološke iskopine s ostacima same ulice, no već je duže vremena zatvoren.
S unutrašnje strane vrata nalazi se nešto širi prostor na kojem je uvijek živo.
Trgovina je tu u prvom planu, pa možete nabaviti sve, od zelenja što ga prodaju beduinke, do raznih sjemenki, orašćića i cigareta sumnjivog porijekla.
Tu je, potom, i voće i povrće.
Na gornjoj bih vam slici želio svratiti pozornost na građevinu koja je ravno pred nama. Njome završava ovaj širi prostor s nutarnje strane Damaščanskih vrata.
Desno je ulica kojom ćemo se zaputiti, a lijevo počinje Dolinska ulica. Još je jedna zanimljvost ovdje. Mislim na onaj luk s lijeve strane.
To je ostatak jedne stare česme.
S natpisa, urezanog u mramornu ploču iznad ona dva prozora, čitamo: »Abd al-Karim al-Šurbadži izgradio je ovu česmu kako bi žedan narod mogao piti, nadajući se po tom djelu nagradi, blagoslovu i milosti od Allaha Slavnoga.«
Česma je izgrađena 1686. godine, a zvala se Sabil al-Šurbadži.
O tome Abd al-Karimu al-Šurbadži znamo da je bio sin Mustafe, te da je, osim ove česme, načinio još barem jedno dobro djelo. Naime, u dokumentima Vakufa čuva se i onaj koji govori o tome kako je Abd al-Karim oslobodio svojeg bijelog roba Hasana, te njemu i njegovim potomcima poklonio kuću u Jeruzalemu. U slučaju da mu potomci izumru, kuća je trebala služiti siromasima.
Ova česma već dugo nije bila u uporabi, a 1969. godine pretvorena je u malu džamiju, pa je stanovnici danas obično nazivaju Masdžid al-Šurbadži.
Mi ćemo ipak krenuti desno, kao što sam vam i obećao.
Pred nama je ulica koja se od ovog mjesta na arapskom naziva Suk Khan az-Zeit, što bismo mogli prevesti kao »Tržnica (bazar) svratišta od maslinova ulja« (sad bar znate odakle dolazi riječ »zejtin«). Hebrejski je naziv Šuk haBad, a čini mi se da bi se to moglo prevesti »Tržnica tkaninom« (moguće je da se varam).
Danas samo bacamo pogled pod volte ove ulice.
Ovo je glavna tržnica svega i svačega u istočnom dijelu Jeruzalema. Zato ćemo sljedećih dana prošvrljati trgovinama.
Nastavak: Cardo, trgovine
Post je objavljen 22.05.2006. u 08:37 sati.