... Nad okriljem mojih zgasitih puteva pojavila se nota svjetlosti...
... nota nade...
... simfonija mraka zamrla je...
... kise, oluje nad mojim livadama sna prestale su...
... magloviti crno-bijeli lik moga postojanja...
... poprimio je sklad boja...
... boja zivota...
... primjetio se me...
... iznova me gledao svojim milim smedjim ocima u kojima sam toliko pruzila...
... svojim pogledom pruzio mojoj dusi ruku spasa...
... nakon brojih lutanja pustosima osjecaja...
... izbrisao joj strepnje...
... ucinio ju toliko posebnu svojom paznjom...
... ozivio davno pokopanu srecu...
... kormilo moga zivota vratio u moje ruke...
... i dok sma plovila zaljevom zivot asvoga...
... vodeci postojanoscu tvojom..
... zamrla je sva slutnja straha u meni...
... otplovila mirnim morem...
... nasla se na pucini koja odise svojom njeznoscu...
... lice sam okrenula prema suncanoj strani...
... i dok mi je vjetar mrsio kosu...
... bila sam sretna..
... tvojom paznjom...
... jednim tvojim pogledom...
... i tada sam znala...
... da bez obzira na sve...
... na sve rasute dane tvoje buducnosti...
... jednom ces se sjetiti mene...
... pozeljeti mi uputiti slogove rijeci..
... ali me nec ebiti kraj tebe...
... jer nebo je razislo nase puteve...
... moj put odnijelo tebe...
... a tvoj..
... njoj...
... mozda se jednom ponovno sretnu...
... da li ce tada biti prekasno...
... hoce li moj put pripadati tebi ili nekom drugom...
.. ako se nikada i ne budem budila u tvojem narucju...
... kao tebi ne bude pripadao moj prvi jutarnji poljubac...
...i meni tvoj...
... znaj da ce moje srce zauvijek pripadat tebi...
... jer ti si razlog mog postojanja...
Post je objavljen 21.05.2006. u 22:09 sati.