Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/andyrhcp

Marketing

My Friends

Naziv bloga mi nema veze (ok ima,al ne jako) s postom. Ja jednostavno skoro uvijek stavljam kao naslov ime neke pjesme koja mi je fora i koja me donekle opisuje. Danas-još jedan dan! Kao svaki drugi. Išla ja sa starcima kupovat za firmu. Pričala na telefon. Ručala. Učila. "Učila". Išla u crkvu. Išla na twister. Pričala na mob. Večerala. Sad surfam. Tak... U crkvi mi je bilo super! Trbuh me bolio užasno i skoro sam se srušila. Kaj je meni??? Poslije smo na cugi bile Eddy,Tea & ja. Njih dvije ja prije nikak nisam mogla zamislit ko frendice,ali mi se sad čini da se slažu bolje nego recimo Tea i ja ili pogotovo kao Eddy i ja. One sad u srednjoj vjerovatno peju skup u razred. Fakat su se super skompale usprkos činjenici da su različite po karakteru i meni je to super jer su mi obje bestice,samo... Fora je u tome kaj su one obje tak super,super,super i je bih se da sam na tuđem mjestu radije družila s bilo kojom od njih dvije nego samnom. Moram priznat da je mojim prijateljim jako teško u zadnje vrijeme samo žalim kak mi je život težak. Jedna... Imam stih za tebe:
Just one year of love
Is better than a lifetime alone
One sentimental moment in your arms
Is like a shooting star right through my heart
(Queen)
Ne znam tko si,ali nisam sigurna da li mogu poslušati tvoj savjet. Ja se ne mogu više boriti,ništa nema smisla... Nema smisla ići bez svrhe iz dana u dan, nema smisla boriti se jer znam da budem izgubila. Ali ja se nemogu niti predati,ne mogu niti odustati jer nemam od čega. I ne mogu lagati svome srcu,to znam ali ja to niti ne pokušavam. Znam da je on u mom srcu,ali ja to što ga želim izgrliti svaki put kad ga vidim moram naučiti ignorirati. Moram i gotovo! Danas sam ga vidla kako je išao prema Twisteru i sigurno se vozio s Njom. I što sam ja trebala učiniti? Ništa...A i nekako mi se čini da svima idem na živce! Ne znam! Čini mi se da ću na kraju ipak ostat sama.

Danas sam dok sam trebala učit dobila inspiraciju za pjesmu!


KAD UMREM

Ne želim da mi tijelo
duboko
pod zemlju pospreme
i u vječni mrak
me zatoče.

Crveni karamfil
nek mi u ruke stave
a potom nek spale
što duša je napustila.

Kroz život već ću sresti
nekoga
tko će me voljet
jer sam takva kakva sam.
A ja ću njemu biti zahvalna
i bit ću mu vjerna
ako uspijem pokoriti
srce varljivo.

Neka moj crni pepeo
crn poput života mog
daju onome
koji najviše me volio.

Pošto niti on
neće znati sa mnom
što da učini
ostavljam mu stih
najiskreniji-moj posljednji

Zar ne znaš da se predajem onom kog volim?!


Post je objavljen 21.05.2006. u 21:38 sati.