Marketing
Never more
Još samo 3 dana...
Jedna epoha mog života završava, a druga je već pred vratima.
Nema više dnevne rutine od koje su se sastojale posljednje 4 godine mog života. Nema budilice u 6:27 (da, točno tad), trčanja po kavu pa provjeravanja maila, pa oblačenje, traženje druge cipele, proučavanje teleteksta... To sam sve radila u tih 45 min prije polaska u školu.
Nema više onog simpatičnog čovjeka koji svako jutro prođe autom pored mene i pozdravi me.
Nema više brojanja minuta (doslovno) pri kraja zvona i opće veselje kad zvoni za kraj 7. sata.
Još samo 3 dana... i neću se više moći zvati gimnazijalkom.
Mrzim promjene i teško im se prilagođavam, mrzim počinjati ispočetka.
Ali kad se jedna vrata zatvore, druga se otvore. Za 5 godina ću pisati tužaljku za faksom.
Samo je prijelaz problematičan, taj osjećaj izgubljenosti. Ali opet ću se naviknuti na novonastalu situaciju. Baš kao i svaki puta dosada.
Post je objavljen 21.05.2006. u 20:15 sati.