Marketing
mojim prijateljima, onima koji su uz mene, svima onima koji će plakati sa mnom, svima koji su plakali sa mnom, i svima onima koji vole, i tako se osjećaju
Odlazi još jedna generacija, još jedna u nizu svih ostalih Sve je isto, no sve je drugačije, jer mi smo ti koji odlaze. Mi smo ti koji će morati reći zbogom. Zbogom zauvijek reći ćemo školi, zbogom zauvijek reći ćemo svakodnevnom ispitivanju. Zbogom zauvijek reći ćemo našim profesorima, zbogom zauvijek reći ćemo sjedenju u školskoj oazi, zbogom zauvijek reći ćemo našim školskim hodnicima. Zbogom zauvijek reći ćemo omraženim nam predmetima. No, samo zbogom reći ćemo jedi drugima. Nikada zauvijek. Za nekoliko mjeseci, svi ćemo biti na različitim fakultetima, svi ćemo upoznati nove ljude, ali.. vjerujte mi, ostati ćemo jedni drugima u srcu. Ostat ćete mi u srcu. Tako da ovo nije naš rastanak. To je rastanak nas i škole. Mi se nikada ne ćemo rastati. Prošli smo sve., Od izleta, do maturalca, fešta v goricama, rođendana. I znate što, nikada vas za ništa na svijetu ne bih mijenjala. Vjerujete, uvijek ću imati na umu moj 4.c razred. Složni? Da jesmo. Mirni? Ne nismo. Svađamo li se? Rijetko. Volimo li jedan drugog? Bez imalo sumnje, volimo. Hoćete li mi faliti? Itekako. Smijeh, odgovaranja, razgovori. Sve će mi jako faliti. Znate li, ja se bojim. Bojim se četvrtka. Bojim se da ću se probuditi sa suzama u očima. Jer, nikad više. Nikad više isto. Dali će biti bolje? Tko zna. No nikad više isto. Veselim se novome. Veselim se novim poznanstvima. No, ne želim izgubiti stara. Izgubiti sve vas koji su bili uz mene zadnje četiri godine. Ne želim da ovo bude naš rastanak. S ponosom ćemo napustiti školu, no ne smijemo napustiti jedni druge.. Volim vas sve…
..nadam se da ćemo biti...
Post je objavljen 21.05.2006. u 18:39 sati.