Nekako nisam fit ovih posljednjih dana. Osjećam da mi je nivo energije na minimumu. Nemam strpljenja ni volje kao inače, ne da mi se raditi, ni izlaziti ni zabavljati.
Vjerojatno svatko od nas ima takve faze u životu. I ja sam ih već imala. I imati ću ih opet, nesumnjivo.
Naravno, postoje uzroci za sve, pa tako i za takve oscilacije u raspoloženjima. Kod mene je najvjerojatnije "zamor materijala" - nisam bila na godišnjem od novogodišnjih blagdana - u kombinaciji sa nekim osobnim nezadovoljstvima, prevelikim obavezama i očekivanjima, što vlastitima a što onih koji me okružuju, a sve začinjeno sa premalo gratifikacijskih trenutaka, premalo pravog i iskrenog uživanja, premalo kvalitetnog odmora, nedovoljno sna.
Kažu, kada se problem sagleda, nazove svojim pravim imenom i prezimenom, više od pola posla je učinjeno, i kreće put popravka/ozdravljenja. Pa, vidjeti ćemo...
U međuvremenu, odvojila sam si par dana za mali godišnji odmor - doduše, kreće tek za nekih dvadesetak, dvadesetpet dana - odlučila sam napraviti most između dva praznika sredinom lipnja.
OK, sada bi mi valjda trebalo biti malo lakše.
No, ovih posljednjih dana nije bilo ništa manje posla, čak i više, kako mi se čini. Idući tjedan, u petak pak moram poslovno u Zagreb, na sajam Medicina i tehnika - moram pogledati kakvi se uređaji za vlažnu sterilizaciju pod pritiskom (autoklavi) nude. Trebamo nabaviti novi kao zamjenu za postojeći koji je na izdisaju. E, sada...sve bi bilo u redu, ima svega na tržištu (ja sam već kontaktirala nekoliko poduzeća koja se bave zastupstvima i uvozom medicinske opreme), da uređaj koji mi trebamo ne košta nekih 200-250.000 kuna, a mi smo limitirani cifrom od oko 160.000 kuna.
Kaže jedna narodna (nemojte mi zamjeriti na sirovosti) da se od govana ne može napraviti pita! E, od mene se očekuje da vodim pogon kako treba, da ništa ne šteka, da sterilizacija funkcionira besprijekorno, da ne nastanu postoperacijske infekcije ili prijenos bolesti, nedaj Bože, nedovoljno sterilnim istrumentima, ali kada treba odriješiti kesu - jok! Onda više zdravlje pacijenata nije najbitnije, nego da sve košta što manje! Pa ti, Riječanko, peci pitu govnarušu!
Naravno, ima rješenja - nabaviti uređaj manjeg kapaciteta, pa umjesto da sterilizacija traje 2 ili 3 ciklusa, trajati će 5,6 ili više. Trošiti će se više struje, više vode, intrumentar koji sterilizira će umjesto 4 sata potrošiti 8...
I moji živci imaju cijenu - ja je već godinama plaćam, u obliku visokog tlaka.
Ah, gdje su ona divna vremena kada sam bila mali kotačić u aparaturi, radila svoj posao, odradila smjenu plus kolio mi se još reklo..i došla kući, digla sve četiri u zrak i ne razmišljala o ničemu vezanom uz posao - osim o pacijentima i ishodu operacije, ali to su, vjerujte mi, naspram ovih stupidnih organizacijskih, gotovo pa slatke brige.
Stoga nisam ovih dana nigdje išla. Čuvam energiju za idući vikend, kada ću nakon obavljena posla, malo prošetati metropolom, štogod shoppingirati, malo tulumariti, možda.
No, ipak sam se jučer spustila do Korza, usput si kupila krasni kompletić u TopSportu - Nikeovu trenerku koja se sastoji od tričetvrt dugih bijelih hlača i ružičastog gornjeg dijela koji je dosta dekoltiran i zatvara se patentnim zatvaračem, iz njihove ženske linije Studio. Za šetnje prirodom, kada budem na godišnjem, naravno!
Nabavila sam i najnoviji roman mog prijatelja književnika Borisa Perića, "Vampir".
Popila sam i subotnju špicersku kavu, naravno - bez toga mi subota nije subota!
A navečer - gledala sam natjecanje za Pjesmu Eurovizije, nego što!
Eeeee, to je tek bila prava zabava! Ne znam što mi je bilo smiješnije - onaj pretenciozni filmić o našoj Sevi Veličanstvenoj, ili sam prijenos natjecanja, komentari uključeni. Ne samo voditelja Ćurlića, već telefonski mojih frendova! Rezultat je bio očekivan - oduševljenje nacije koja je naš pjesmuljak, totalno bezvezni, uzdigla na nivo nacionalnog blaga per excellence, a Severinu unaprijed proglasila najljepšom, najseksepilnijom, najboljom, najperspektivnijom - drugim riječima, slavila pobjedu unaprijed - splasnulo je poput mjehura od sapunice!
Eto, Croatia je završila na 13.mjestu, samo zahvaljujući solidarnosti naših balkanskih susjeda (za koje, naravno, imamo uvijek dovoljno pljuvačke spremne), inače bi se morali zadovoljti samim dnom ljestvice, s nekih maksimalnih 6-7 glasova naše dijaspore iz Švicarske i još nekih drugih zemljica Europe.
Što se pobjednika tiče - nisu uopće bitni. Nisam ih ni registrirala - metalno drndanje, već čuto, plus nazovi-sablažnjivanje kostimima iz SF filma. Meni su vrhunska sprdačina i zajebancija na svoj račun ali i na cijeli sistem ove skaradne preživjele manifestacije bili oni Letonci ili Latvijci, nisam zapamtila - uglavnom, oni ljudi u odijelima koji su se sami proglasili pobjednicima.
Danas je dan za odmor, sparina nalegla na grad, oblaci koji prijete kišom, ali koja nikako da krene.
Ne radim baš ništa - bila sam kod majke na ručku, a popodne lijenčarim i lješkarim, čitam "Vampira", slušam glazbu, malo listam novi "Elle"...
Čitam i naše novine online - e, za komentirati biserje posljednjih dana, doista nemam snage!
Navečer se pedikiram, manikiram, namačem u kadi.
Mah... nedjelja koja je kao i mnoge druge, baš po ničemu posebna i za pamćenje.
Post je objavljen 21.05.2006. u 18:00 sati.