tebi koji putuješ mojim venama, caruješ mojim mislima,
tebi poklanjam sve ove riječi naizmjenične sreće i straha.
lagala bih ti kada bih rekla da prije tebe nikada nisam bila sretna,
bila bih cinična kada bih rekla da me prije tebe nikada nitko volio nije.
ali htjela bih da znaš da nikome prije tebe nisam dala toliko sebe.
uvijek bi sačuvala jedan mali dio koji mi ne bi dozvolio da potonem kad prođu trenuci sreće.
možeš primijetiti strah u mojim očima pri samoj pomisli da ću te izgubiti,
strah da ne potonem, izgubim identitet koji je odredila moja ljubav prema tebi.
s tobom su sve one male, obične, nevažne stvari dobile vrijednost.
jedno jutro probudih se nasmijana, sretna.
i odjednom nestade sjete u mojim očima, postoji samo sreća,
svaki novi dan je predivna pustolovina u kojoj mogu otkrivati sebe,
putovati beskrajem i biti nasmijana.
samo ponekad do mene dopre strah da bih te mogla izgubiti,
jer ova ljubav ima unaprijed određen kraj, netko joj je već odredio tijek…
na njenim koricama od samog početka piše....POVREMENO TVOJ….


jučer sam bila u austriji,
bilo je odlično...
vani poslije isto tak...
dakle, seve se baš i nije bogzna kak
proslavila s našom štiklicom,
al kaj ćeš..ah...
bit će bolje....
a svejedno, evo jedne prigodne slikice...
(su vam dobre? ...meni baš i ne...)

no, da, sljedeći tjedan...
hm..pa navalili su na nas
s ispitima i svim i svačim..
a na naše žalopojke
o tome kak smijemo imat 3
testa tjedno, a ne dnevno,
pale se ko šibice na guranje.
dobro je.
preživjet ćemo još tih 18 dana
i onda zdravo!
ajt, idem ja za latinski
puno pozdrava,
uživajte!
(ako možete..)

Post je objavljen 21.05.2006. u 16:44 sati.