Marketing
Rokaj Fest
Odlučili smo iskusiti rokerski ugođaj grada Zagreba i tako smo se uputili na Rokaj Fest. Održan je na Šalati 18.5.2006. s početkom u 17 sati, i radujemo se što će postati svakogodišnji događaj. Nastupilo je 5 hrvatskih rock bendova: Elektrobuda, Vatra, Električni Orgazam, Partibrejkers, Bare i Plaćenici te Psihomodo Pop. Više o pojedinostima možete saznati na www.rokajfest.com, a naše dojmove pročitajte u nastavku.
Kao jedni od rijetkih nadobudnih stigli smo nešto prije 5 da bismo zatekli praznu Šalatu, izuzev članova organizacijskog tima. Oko 6 počeli su pristizati ljudi koji su se smjestili u sjedećim pozicijama u hlad koji je bacala pozornica. Atmosfera nije nešto mnogo obećavala. Tek u pola 7 je prvi bend, Elektrobuda, kročio na pozornicu. Relativno nepoznat bend nije izazvao neku euforiju, ali nas je sve nasmijao veselim i lakopamtljivim stihovima poput «ne postoje čuda, plastični Isus, ne postoje čuda, električni Buddah» koji u svima ostali u uhu i dugo nakon njihovog nastupa. Nakon njih je uslijedila Vatra. Sad smo se već stali u prve redove, prvenstveno zato da bih ja mogla iz sveg glasa pjevati uz karizmatičnog frontmena Ivana Dečaka. Vatra je zaista imala vrhunski nastup i prva uspostavila neki kontakt s publikom. Uslijedili su Električni Orgazam i Partibrejkersi. Njihove, većinom instrumentalne ili eksperimentalne, pjesme je rijetko tko znao, ali je opće ludilo zavladalo kada su izveli zadnje stihove «peva rock'n'roll cela Jugoslavija». U ovom trenutku smo se preselili na terasu Papaye, s koje se pružao odličan pogled na već solidno popunjeno igarlište na Šalati.Odavde smo mogli škicati i što se događa u backstageu, npr. Bareta koji je tumarao uokolo.
Video zapis s koncerta, 11 min, 23 MB : link.
Pao je mrak i sada je sve ovo ličilo na pravi rock događaj. Publika je s nestrpljenjem iščekivala dolazak na pozornicu dviju glavnih zvijezda večeri, Bareta i Gopca. Bare je kročio na pozornicu, zavladao je delirij, a mi smo nakon nekoliko ispucanih fotografija odlučili zamijeniti gužvanje, laktarenje i slapove pive koji su se cijedili po leđima dobrim pogledom s tribina. Moram priznati da je gledati koncert s ove pozicije zaista spektakularno. Nakon 5 sati stajanja, guranja i skakanja, noge su nas polako počele izdavati, glavice su se zaželjele učenja te smo se zaputili doma. Snage za after party u Boogaloo-u više nije bilo.
Svakako bih htjela pohvaliti organizaciju jer su stanke između bendova zaista bile svedene na minimum, a ozvučenje je zaista bilo izvanredno; iako strašno glasno, svaka otpjevana riječ se mogla jasno čuti.
Sve slike (njih 30) možete pogledati ovdje : link.
Post je objavljen 21.05.2006. u 16:38 sati.