Sunce sja, ptičice lete i pjevaju, potok iza našeg vrta tiho žubori (ni ne može glasnije jer nije homogen) a mi (mama, tata, sestra, brat, teta i bratić) pijemo sokić, jedemo tortu, pirimo u svjećice i gledamo kako niće paprika. Ali, nešto nam nedostaje, nešto fali... Što to? Što? Nema nam slavljenika!! Pitate se tko je on i gdje je? Slavljenik je naš i samo naš dragi i predragi Krešimir!! On sada uživa u Metkoviću u zagrljaju naše i njegove Dane, Rene i Marca, brćka noge u Neretvi i jede štrudlu s višnjama.
Mili naš Krešimire, tebi je rođendan, a mi praznih džepova, al' Bože moj, nismo svi radnici u dobrim firmama. U osmom ćemo mjesecu obut stare patike, one znaju korak do tebe. Prevrnut ćemo zemlju, gradove, sive ceste, vjetar, oblake. Makar platili životon naći ćemo te mi – Krešimire mili. Opet ćemo mi u Klek, Makarsku, Dubrovnik, ....
By : Neda
Post je objavljen 21.05.2006. u 16:02 sati.