burek iz Golubice.
onako fino vruć.
osjećam se
nekako familijarno...
s pravim osmijehom.
A papir zamazan od ulja,
i oblizani prsti...
Tako je lako biti sretan!
I prazno igralište;
zadnja klupa prema koševima
moje misli zauvijek naopačke
(i zvijezde su mi se smijale)
mislim da sam jučer skupila najbolje priče za unuke,
da, sentimentalna,
bogatija za mnogo nasmijanih uspomena...
Večer je počela propadanjem,
a kraj je bio...
dobar.
i nisam zakasnila kući.
Alkohol nije dobar.
i ljudi budu smiješni.
ali kad prođe onaj prvi mamurluk,
smijemo se zajedno...
(i burek se smije s nama)
Post je objavljen 21.05.2006. u 13:25 sati.