Dodirni me usnama, onako mazno i sneno,
Prebaci svoju ruku, ovlaš, preko mog tijela.
U tvojoj blizini sva pripremljena pitanja nestaju,
I ja sam opet sretna i predajem ti se cijela.
I sve tuge i sumnje, boli i problemi, sva nedorečenost,
U trenutku susreta kao da su u vodu pali.
Nije to opraštanje, jer ti nisam ni zamjerila,
Dodiri tijela o tijelo svu ljubav i strast su odali.
Beskrajno sam sretna u saznanju da me ljubiš,
Da sam u tvom životu ipak jedina i važna.
To me ojačalo, vratilo mi samopouzdanje
I osjećam se odmah poletna, sigurna i snažna.
Mada će opet naići trenuci straha i tjeskobe,
Jer u ljubavi ponekad i ta nesigurnost dođe.
Ali osjećaji, jači od ispraznih i otrcanih riječi,
Učine da sva nesigurnost jednostavno prođe.
Nedostaješ mi, volim te, trebam te i želim,
Neprestano ti to ponavljam jer i osjećam tako.
Kako se brzo zaborave trenuci sjete i tuge,
Kad me ljubiš i dodiruješ ovako nježno i lako.