U jednom mi se trenutku počelo vrtit u glavi od drečavih displejeva, buke, strke, frke i svega.
Il od pive...
nije bitno, glavno da smo sretno stigle doma.
Dapače, baš smo se dobro podružile, razgovarajući o ljudima koji neznaju oprat gaće a bili bi velike face. Moja majka zna dosta o tome, štoviše, ekspert je u toj temi.
Jadna žena.
Da ja radim njen poso, pukla biH.
odavno.
Išle smo leć; u nadi da ću JA otspavat barem do 7;30.
Ali nisam
Probudila sam se;
jednako ko isvih ovih dana,
točno u istu uru
5:20
neobjašnjen fenomen.
kiX file
To me neko telepatski štreca u točno 11:20...
Mama se trza na najmanji šušanj, a onda se odmah digne i počne sa svojim mamastim zujanjem tipa «ko se meni opet nadigo u zoru...» «oćeš kavu?» «štaćeš za doručak?» «uzmi bar bananu...» (osim toga, subota je, pa si mislim nek se naspava žena). Tako sam odlučila ostat u ležećem i samozabavljat se.
Odabrala sam nažalost nepopularnu metodu;
Razmišljanje.
I to takozvano «Sve o svemu»....
uspjela sam se rastužit; toliko da sam, očajna, posegnula za prvim izdanjem tvrdih korica sa police i izvadih
Andrića
!!!
«Znakovi pored puta»
jao!
repriza prošlog ljeta
Pročitala sam pet stranica raznih mudrosti o životu, ljubavi, radu, duši, prijateljstvu; filozofskih misli i kontemplacija kako samo Ivo zna udrit i zapela za jedan mali citat; kaže;
«ne veži tugu za srce!»
naravno, ja odmah zarosila.
Štaću,
al odanas ću se toga nastojat sjetit,
Češće.
Post je objavljen 21.05.2006. u 05:15 sati.