Diže se i majka, negdje oko 8.
Odmah je pristala da posjetimo vikendaški buvljak!
Znam ja svoju staru.
Buvljak u NY je kao i sve ovdje; golem, pun ljudi, boja, mirisa, naglasaka, religija, hrane, stilova...
Bučan i šaren!
U daljini su se nazirali raznobojni šatori i zastavice.
totalni Cirkus;
Satima smo po suncu razgledavale stvarčice na štandovima, nakraju se umorile i sjele popit sok. Planirale smo nastavit, no sa zaprepaštenjem smo ustanovile kako je ta ulica koja nas je toliko iscrpila zapravo neko buvljačko slijepo crijevo i da se prava stvar proteže duž kilometrima duge avenije.
(napominjem da smo nas dvije vrlo strpljive, izdršljive i iskusne buvljakuše!)
Sa malene uzbrdice (jer ovdje nema uzbrdica) pogledala sam duž ceste.
Kolona ljudi je bila nepregledna; mislim da se protezala duž čitavog Central parka, sve do Harlema, to je puno, puno stotila metara...
puno.
Previše čak.
Nismo se uputile tamo, jednostavno zato što nam je bilo dosta.
Umjesto toga; krenule smo kući;
Na ručak.
Nesnosna prometna gužva nas je usporavala. Sažaljevale smo ljude stisnute u prometalima, i sa vjetrom u kosi prošetavale se našom 38omo ulicom.
Na Lexington aveniji dočekala nas je hrpa policije.
Očito ne NAS konkretno, već
Prosvjednike.
Prosvjednike?
Da.
Post je objavljen 21.05.2006. u 05:13 sati.