Lehi je stigao u zavičaj mjesec dana poslije smrti svojega oca Lemuela. Pogrebne svečanosti već su minule i sada su bili usred žetve. Hamat je bila iznenađena dolaskom svog sina i posramljena što u kući ništa nije spremljeno za njihov doček. Još je veću zabunu stvorila gošća, koja je bila daleka rođaka samoga cezara Tiberija. No, nekoliko Lehijevih utješnih riječi i ljubaznost Plantagonina smiriše Hamat, koja je uz pomoć svojih slugu začas dovela u red kuću i pripremila dovoljno hrane i pića za okrepu umornih putnika.
Nedaleko imanja u podnožju jednog brdašca, bila je napravljena obiteljska grobnica u kojoj sada počivaše časni svećenik Lemuel. Na ulazu je bio postavljen, prema tadašnjim običajima, veliki kamen četvrtastog oblika premazan uljem i medom. Svuda naokolo bilo je posađeno cvijeće, koje su njegovale vrijedne ruke.
Lehi pokuša izmoliti "kadeš", molitvu za mrtve, no nije se mogao sjetiti nekih riječi; neka tuga obuzeše mu srce, jer je to bilo prvi put da je umro netko njemu tako blizak. Prvi puta osjeti se usamljen u svojoj tuzi i pomisli kako je ipak najbolje rješenje da čovjek živi u paru; da ima nekoga s kim može podijeliti takve trenutke. Osjećajući nečiju blizinu osvrne se i ugleda Plantagonu. Sasvim tiho je plakala, kao što se i tiho prišuljala. Lehi Manuelu je bilo toplo oko srca što je tu stajala "okrutna" Plantagona, kako ju je on zvao.
Plantagona je prišla Lehiju, podigla se na prste i nježno ga poljubila, prvi put u njegovom rodnom kraju.
Pretorijanci su se za cijelo vrijeme držali postrani, jer nisu govorili armenski, a grčki tek pomalo.
Hamat je pripremila veliku gozbu tu večer. Ispekli su cijelo tele, nekoliko janjaca, bio je pečen kruh od novog žita i posluženi kolači. Lehi je sjedio na počasnom mjestu, koje nekada bijaše Lemuelovo. Do njega su sjedili: s jedne strane pretorijanci, a s druge carska rođakinja, Plantagona Capanda Lentul. Bili su pozvani i svirači koji uveličaše gozbu svojom svirkom.
Kada se primicala ponoć, na brzom konju dojahao je i Strahimir Oreb, i to sam, bez pratnje. Srdačan bijaše zagrljaj dvojice prijatelja.
- Draga majko, kako si obavijestila mog prijatelja - upita Lehi - zar imaš glasnika s letećim konjima?
- Ne, sine, dogovaramo se dimnim signalima. Zapalila sam dvadesetak snopova pšenice žrtvujući kruh samome Bogu Abrahamovom. Na vatru sam nalila vode i dodala pakline, tako da se stvorio veliki stup gustoga dima. Tvoj prijatelj je prepoznao taj znak, pa neka se tvoje srce sada raduje!
- Tko je ova riđokosa ljepotica? - upita Strahimir pomalo kocoški.
- Ovo je Plantagona Capanda Lentul, kći namjesnika grada Rima u Sirakuzi.
- Nisam znao da se na Siciliji rađaju boginje.
Post je objavljen 20.05.2006. u 23:42 sati.