Marketing
~*~ Ispovijesti prodane duše ~*~.. .. Part 15.
Ruka sudbine, moja ruka, odlučila je ubiti. Gledao me, prestravljen i sleđen od straha koji se osjećao u zraku kao kad predator lovi svoj plijen koji bježi ... bježi, ali ne uspijeva pobjeći ... znoj, krv ... strah. Poput vjetra koji naglo stane, tako je u holu sve stalo. Kao da su svi nestali ... samo ja i on. Pogled mi je pao na komad stakla od krova koji se raspao. Bio je savršene veličine za stati u dlan. Desna ruka, uperena dlanom u njega držala ga je na mjestu ... u zraku, a kažiprstom lijeve sam lagano zamahnuo prema komadu stakla u podnožju njegovih nogu. Komad se lagano podigao i poletio prema meni. Stao je i lebdio iznad ispruženog dlana moje lijeve ruke. "Vrijeme je da osjetiš bol koju sam osjetio ja"- pogledao sam ga smrknuto. "Samo što će tvoja biti fizička"- osmjehnuo sam se. "Svijet mi je okamenio srce i rasuo ga u tisuću komadića. Sad ću i ja tebi rasuti tvoje ... tvojom krvlju započeti će stvaranje novoga svijeta ... moga svijeta"- trgnuo me povik sa strane. Dečko, očito njegov frend potrčao je prema meni. "Ostavi ga na miru!!"- povikao je. "Koja hrabrost, za braniti gamad. O jadni ..."- nasmijao sam se. "Odbij!"- ošinuo sam ga pogledom. Poletio je leđima unatrag kao da ga je netko ispalio iz topa. Poletio je, te pao na par njih koji su stajali sa strane u strahu. Pao je i onesvijestio se. Neka je cura pritrčala da mu podigne glavu. "Hoće te spasiti. Tebe?"- vratio sam pogled na njega. Gledao me razgoračenih očiju. Udisao je zadnje atome kisika u svom životu ... gledao je ravno u smrt. "Tebi ni sam Bog ne može pomoći"- rekao sam, slatko se nasmijavši. Podigao sam lijevu ruku zajedno sa komadom stakla koji je lebdio iznad nje i ispružio je. "Neka krv poteče ... neka pročisti sve. Za novo sutra, za novo svitanje ..."- povikao sam, a povik obojan bolesnim zvukom prestravio je još više sve oko mene. Ako se njih uopće i moglo više prestraviti. Snažna me bol ošinula ... Čim sam pomislio staklo ispaliti u njegovo srce, snažna bol iznenadila mi je tijelo i misli. Tako snažnu bol u životu nisam osjetio, neusporediva sa prijašnjim ... Kao da se komad stakla predviđen za njegovo srce zabio u moje. Pao sam na koljena, a komad je pavši na moj dlan, pritom me porezavši, otkliznuo i rasuo se po mramornom podu. Zgrčio sam ruke, prekriživši ih na prsa. Čim sa spustio desnu ruku, on je pao na pod i ostao ležati. Svi su gledali, bez ikakve ideje što bi napravili. Kao otrov, osjećao sam kako mi se bol širi venama, izazivajući pritom trzaje svakog dijela mog tijela. Sklupčao sam se na hladnom podu. "Šta je ovo ..?"- procijedio sam kroz zube. Podigao sam pogled prema svima. Osjetio sam snažan pritisak u glavi. Oči su mi se zažarile, a bljesak me zaslijepio. Kud god sam pogledao vidio sam spodobu kako stoji među njima i gleda me. Oni, zamrznuti, nisu se micali. Gledala me. Vidio sam u očima, osjetio ... prijekor, razočaranje. Kao da sam gledao sebe. Bol koja mi je još uvijek strujala tijelom, nehotično mi je istjerala suzu na oko koja je skliznula niz obraz i pala na hladan pod. "Ovo nije bilo očekivano."- prostrujao mi je glas glavom. Bio je to spodobin glas. Čudan glas, drugačiji nego prije. Poput mješavine više njih, pun tuge i bijesa ... razočaranja. "Moć koju si otkrio ne daje ti pravo za raditi ovako nešto"- nastavilo se. "Nije ti dopušteno da ubijaš ... ljudskost u tebi ti to ne dopušta."- glava mi je počela trzati, a pogled mi je bježao i luđački tražio gdje će se slijedeći put pojaviti. "Ne mijenjaj svijet oko sebe, mijenjaj svijet u sebi ..."- bol je prestala. "Iskoristi moć ..."- trgnuo sam se kao iz sna. Otvorio sam oči i izbezumljeno tražio spodobu među svims njima. Opet nisam znao razlikovati što je to bilo, san ili java ... "Čekaj malo ..."- kao da sam se odjednom vratio .. odnekud, ni sam ne znam od kud. Osjećao sam se drugačije. Gledao sam sva ta prestravljena lica. "Što je meni?"- čudio sam se. Tko je to bio tko me obuzeo ... obuzeo moje tijelo i misli. Sjetio sam se spodobine misli. "Ne mijenjaj svijet oko sebe, mijenjaj svijet u sebi ..."- odzvonilo mi je. Napokon sam sve oko sebe vidio kristalno čisto. "Njegovo djelo ... On je to htio."- smrknuo mi se pogled. "Htio je da ubijem ... da postanem kao On. Da odem u nepovrat, da se izgubim ... da mu se pridružim ... da postanem –On."- ustao sam, a zvuk pucketajućeg stakla odzvanjao je holom. "Jači sam od njega."-stisnuo sam čeljust. "Ne zna s kime se upustio u bitku."- oči su mi se zažarile. "Ne zna što ga čeka ..."- shvatio sam ... napokon. "Problem je u meni ... svijet je onakav kakav si ga sam stvoriš"- objašnjavao sam si. "Moj svijet može postojati neovisno od ovoga. U simbiozi, bez potrebe da jedan od njih uništim. Zapravo, cijeli ovaj svijet je splet tisuća svjetova, točnije ... više od 6 milijardi njih."- razmišljao sam. "Imam svoj svijet ... oduvijek sam ga imao. Ali sam zaboravio ući u njega. Sad sam otkrio ... vrijeme je samo da uništim posljednji lokot, otvorim zadnja vrata koja me priječe da uđem u njega ..."- smrknuo sam se opet. "Uistinu je vrijeme za redizajn ..., ali drukčiju vrstu redizajna"- oči su mi svijetlile. Odigao sam se od zemlje. Snažan vjetar počeo je podizati sve oko mene, rastjerao je sve. Povici i krikovi ispunili su dvoranu. Munje su počele sijevati, a grmljavina je odzvanjala holom, crnilo me okružilo i sakrilo. Odjednom, sve je prestalo ... Tišina je ispunila prostoriju. Svi su se gledali u čudu. Bili su živi, nisu znali kako bi reagirali. Kao u filmu, svi su stajali i gledali u jednu točku ... mjesto gdje sam do prije sekundu stajao ... no, mene nije bilo ... ..
Snažan vihor ispunio je blagovaonu. Prestao je, ostavljajući mene. Pogled mi je pao na staru koja me gledala u čudu. "Pa gdje si ti ?? Isuse Bože .. tebi oči svijetle!!"- gledala je, pridržavajući se za radnu površinu u kuhinji da se ne bi onesvijestila. "Što se događa?!"- povikala je izbezumljeno. "Ne sad."- rekao sam tiho. Potrčao sam žurno u hodnik, otvorio ormarić i uzeo pribor iz kućnog laboratorija za kemiju. Ljubav prema kemiji oduvijek me pratila. Sjećanja kad mi je mama kupila taj pribor i sreća koja me obuzela počeli su napadati moje misli sa svih strana. "Ne sad"- zaprijetio sam si. Krenuo sam u sobu. Stara je dotrčala. "Molim te ... objasni mi ... što se događa??"- gledala me, izbezumljeno. "Ne sad, rekao sam"- pogledao sam ju. "Claudo."- vrata moje sobe su se treskom zatvorila. Čuo sam kako stara pokušava otvoriti, luđački stiskajući kvaku da bi nakon par sekundi prestala. Ne znam koliko je vremena prošlo, ali sam se zadubio i radio razne stvari koje sam našao u knjizi ... stvari za koje sam mislio da će mi trebati. Zgrabio sam torbu i sve potrpao u nju. Hirovito sam listao knjigu tražeći nešto. "Di si ..."- govorio sam si. "Evo te!"- čitao sam to i pamtio. "Nadam se da će uspjeti ..."- Otvorio sam vrata sobe pokretom dlana. Stara je dotrčala. "Jesi dobro??"- gledala me. Stavio sam joj prst na usta. "Ššš. Ja sad idem. Ne znam što me čeka, niti ne znam da li ću se vratiti."- pokušavala je nešto reći, ali joj nisam dozvoljavao. Suze su joj potekle niz lice, nakon čega su i meni oči zasuzile. "Ne znam što bi ti rekao."- grcao sam. "Oprosti ..."- u tom oprosti sva moja bol, sva moja tuga .. sve je izašlo ... kao val prekrio ju je. Počela je jecati. Tim oprosti, sve sam rekao što sam trebao. Sve je osjetila. Stajali smo u tišini. "Ne idi ..."- zajecala je. "Molim te ..."- uhvatila me. "Moram ..."- otrgnuo sam se iz njenih ruku kojima me grčevito držala. Gledao sam ju. Suzne oči gledale su druge suzne oči, a bol je ranjavala dušu. Zaklopio sam oči. "Aleate holavje istere."- izgubio sam svijest i pao, a stara je potrčala i podigla moju glavu. Jecala je, a suze su joj kapale po mojem licu, a na kojem su se još uvijek sušile moj suze, sada izmiješane s njenim. Lice na kojem se suze možda više nikada suze neće sušiti. Prstima mi je prošla kroz kosu i zagrlila me ..., a ja sam otišao ... otišao sa ovoga svijeta.
TO BE CONTINUED ... ..
DATuMi OBJAvE svih dijelova: 1. DIO- 06.02.2006; 2.- 09.02.; 3.- 19.02.; 4.- 26.02.; 5.- 08.03.; 6.- 17.03.; 7.- 24.03.; 8.- 30.03.; 9.- 07.04.; 10.- 14.04.; 11.- 21.04.; 12.- 28.04.; 13.- 05.05.; 14.- 12.05.2006
Post je objavljen 20.05.2006. u 21:55 sati.