Jučer sam bila na proslavi 10 godina mature. Iako s dotičnim ljudima nisam zapravo ni maturirala, s obzirom da sam se preselila u muzički razred, koji nit je imo maturalac ni maturalnu večeru. Nijedan profesor nije bio dovoljno lud da nas nekud vodi. Već nakon sat vremena s nama obrve su im se trzale i usne podrhtavale gore neg šefu inspektora Clouseaua. Seoba iz Gornjogradske u muzički razred bila mi je kulturološki šok: već se prvi dan neko ispovraćo u ruksak s knjigama. Svircima se živo fućkalo za sve osim za muziku.
Tako da sam jučer vidjela ljude koje nisam vidjela, brat bratu, 12 godina. Cure su se sve poudale i izrodile djecu. Neke su otvorile salon sa zavjesama. I uglavnom izgledaju tak da bi' im se ja ustala u tramvaju.
Dečki još nisu tolko oronuli i još u njima tinja iskra života. Iako su prestali biti Ivan, Matko ili Stjepan i postali su direktor, menadžer i bankar. Neko mi je reko: "Ne bi te prepozno ni da sjedim s tobom na poslovnom sastanku". Ja sam mislila da se to veli "ni da te sretnem na cesti". Ali, naravno, ti dečki ne hodaju po cesti, oni se uvijek voze, i to u dobrim autima.
I zapravo se niko nije izmijenio. Završili su fakseve, raselili su se po europskim metropolama, nose odijela, al' pod površinom su ostali jednako zatucani (čast izuzetcima) kao što su bili nekad. Tako sam s njima ušla u sad vrlo popularnu diskusiju o "pederima". Naime, njihov je stav tipičan za ove predjele, u kojima se ja oduvijek osjećam kao da sam malo zalutala, i koji podrazumijeva da su pederi bolesnici, koji bi nam svima učinili uslugu da se maknu na neki pusti otok i tamo lijepo pocrkaju od side. Kad sam se malo sabrala i, znajući da pozivanje na toleranciju nema smisla, rekla da smatram da su neke stvari koje radi sve više heteroseksualaca po meni puno manje "normalne" i da mi je npr. normalnije da se muško pali na muško, nego da se neko pali na razmazivanje dreka ili na pišanje u usta - razvila se žučljiva diskusija. (Btw, ispalo je da je njima normalnije da se netko pali na drek nego da voli osobu istog spola, a jedan je usput i prizno da je popišo nekoliko cura.)
Izrod sam bila, izrod sam ostala, bar kad je u pitanju Gornjogradska. Svirci bi, uvjerena sam, već bili druga priča. Uglavnom, našla sam se jučer pod optužbom da volim pedere. Ako zanemarim činjenicu da mi se gadi svaka takva generalizacija, istina je da je, globalno gledajući, ta skupina ljudi zbog šikaniranja koje još uvijek trpi (da, trpe ga, i to što na televiziji vidimo Dorina Manzina ne znači da ih je većina ljudi prihvatila!) liberalnija, otvorenija i općenito manje brđanski nastrojena. Dakle, da, u tom smislu "volim pedere", ma što to značilo, i s Dorinom bih rado popila kavu, što ne vrijedi za generala Rojsa.
Svaki napad na gay populaciju doživljavam vrlo osobno i duboko me pogađa, kao što me pogađa i urlikanje "uga, uga" košarkašima crncima ili činjenica da gomila žena u Hrvatskoj svako tolko padne sa stepenica.
I kad smo već kod kretenskih generalizacija: dečki, sretna vam Eurovizija:))
Post je objavljen 20.05.2006. u 21:19 sati.