sunce se igralo skrivaca na njezinom licu sa
siskama, sjenom lisca koje je bezobrazno skrivalo to lice od sunca
i obrisima dalekih misli koje su se zasigurno rojile pod tim izgubljenim osmjehom
'hej ti si dosao...'
ovo je vise bilo samo nespretno izbjegavanje da je ne pitam o cemu je razmisljala,
usne su se razvukle u onaj osmijeh kojem nitko ne moze reci ne..
gledali smo se trenutak-dva... nismo znali sto dalje
kako se pozdraviti rukovati izljubiti izgrliti sv eopcije su bile otvorene..
Pruzila je ruku i ja sam polako pruzao ruku kao da cu je stiskom ruke stisnuti prejako.
Uvjek je odavala dojam osobe koja kao da je neznano kako osvanula u nase doba,
i da su joj njezini stari drugovi,vitezi, ostale dame i sviraci lutnje nekako pobjegli davno
predavno i ona zbunjeno gleda i ceka lutajuceg pjevaca sa lutnjom preko ledja.
'drago mi je da te vidim '
primio sam joj ruku ovlas, bojeci se da je previse tvrdo stisnem...
'pa necu se slomiti pobogu' namrstila je nosic i pogledala ispod oka.
'ne znam mogla bi '
niej rekla ni rijec, samo se nasmijala i isplazila jezik,
kao ona cura u reklami za cetkicu za zube koja se belji djetetu u busu.
i izgledalo je tako, posebno kad sam ja uzvratio.
nase drustvo se uvjek sastojalo od ljudi koji su se dicili time
da je dijete u njima jos uvjek razigrano i nije nas bilo sram u sred grada ili spice
izbeljiti se totalno nekome samo zato sto se zezao na neciji racun.
'zasto si tako ustogljen?' pitanje je izgledale definitivno van mjesta,
'kako to mislis?'
'lijepo , a gdje je zagrljaj? '
'ostao doma'
'sljedeci put ga ponesi'
'preteski je'
'pa smrsavi malo'
'kao ti?'
'beeeeeeeeeelj' nasmijala se
pogledao sam je unatoc svemu sto je pricala bila je "taman" njezino tijelo je bilo proporcionalno
i skladno gradjeno, tako da su se za njom uvjek okretali ljudi sot ona nije zeljela prihvatiti
'idemo na kavu?' bilo je sljedece pitanje.
osvrnuo sam se, uistinu iako je bio lijep dan, sredina ceste nije bilo mjesto za razgovore,
a poznavajuci uopcenu tihu prirodu nas oboje razgovor je mogao potrajati i kojih sat vremena prije nego i
dotaknemo pojam toga da se treba popiti kava cisto zbog one vode koja uvjek dodje uz nju i kojom se grlo
oporavi od pricanja.
'pa mogli bi'
'ok vidim terasu neku'
polako secuci do obliznje terase odvojene samo nekim cempresima od ulice,
sjetio sam se neceg, za ovaj susret jako vaznog. i poceo okretati dzepove .
pogledala me je
'ovaj nesto trazis sto je u trapricama ili ti je samo drago sto me vidis'
'pa izaberi' nasmijao sam se i iz prednjeg dzepa izvukao mali poklon,spretno upakiran ali nespretno spremljen.
pruzio sam joj plavu kutijicu i popracujuci to rijecima
'sve najbolej sreco'
'pa niej mi rodjendan'
'si sigurna?'
'paaaaaa sto posto, u ovo doba bi sad bila pijana, a kako sam trijezna znaci da nije'
'hmm pa ond asvejedno evo ti uranjeni rodjendan 2008'
'lud si'
'znam '
'al stvarno'
'a sad, pa slozio sam se , deder nesto novo reci'
otvorila je i u njemu se svijetio neki komadic stakla, ni ja , ni prodavacica nismo znali
cemu to tocno sluzi, ali bilo je lijepo, i bas onako da zagolica mastu.
'joooj bas ti hvalaaa, a sta je to?'
'nemam pojma' nasmijao sam se 'nisma uspio odgonetnuti'
polako je okretala poklon u ruci i cavrljala dok smo cekali kavu...
....
ps
kad pomislim kako mi dobor ide ovo smisljanje prica.. :)))))
dodoje mi da objavnim sve svoje misli :)
Post je objavljen 20.05.2006. u 19:12 sati.