Marketing
ovo mi je škola, drugi put ću pametnije
Od svih natpisa na majicama maturanata, ovu sam izabrala zbog Gibonnija hehe. I ove godine je 1.248 osječkih maturanata zajedno sa 23.628 iz pet europskih zemalja i 36 gradova u petak točno u podne zaplesalo quadrillu i tako oborili prošlogodišnji rekord za Guinnessovu knjigu rekorda. (prema neslužbenim rezultatima)
Zašto pišem post o maturantima, kad je prošlo nekoliko godina od moje mature? Ne zbog toga jer žalim za prošlošću, nego zato što je to stvarno najljepše razdoblje u životu (barem meni dosad) i taj zadnji dan škole trebaju svi pamtiti. Naravno neki po sranjima koje su radili, ali uglavnom zbog veselja...
Što se tiče maturanata, odnosno njihovog posljednjeg dana škole, mislim da postoje dvije vrste ljudi tj. dva načina razmišljanja o tome. Jedni ih mrze, nije im jasno to veselje i "razbijanje" svega, ne razumiju brašno i jaja, ples i pjesmu, jedva čekaju taj dan da prođe. Misle da su oni neki razbojnici koji uništavaju sve pred sobom. Kao da ti ljudi nikad nisu bili u tim godinama ili imaju neka loša iskustva iz tog razdoblja u svom životu. Ali mislim da većina ljudi spada u ovu drugu vrstu, kojima skoro pa suze poteku kad ih ugledaju kako zaustavljaju promet, plešu, pjevaju, vesele se... Iako meni taj zadnji dan nije bio ništa posebno što se tiče zabave, kratko je i trajala, volim taj dan, jer to je dan maturanata - njihov dan u kojem im je sve dozvoljeno (osim naravno nekih gluposti - ali toga uvijek mora biti - ali samo bez nekih težih posljedica). I još jedna stvar što čini ovaj dan zanimljivijim...što oni nisu svjesni što ih tek sad čeka hehe. Svi su sretni što je škola gotova, ali tek sad im počinje pravi život, borba. Pa baš zato im treba sve dozvoliti na njihov dan...neka se vesele i neka svi uživamo u tome prisjećajući se mladosti i ludosti.
Post je objavljen 21.05.2006. u 12:55 sati.