SAN KROZ JAVU
Proučavaš me dok spavam.
Gledaš kako me muka silom prevrće,
kako me trga i guši.
Čuješ kako u snu vrištim,
svojim krikom kako derem mrak,
a ti samo stojiš pokraj mene.
U tišini mojih nevinih odaja
stojiš kao pokvareni tat
i skrivaš pogled od mog lica.
Kao da ga jadna snena mrziti mogu,
kao da ti je ikada to bilo važno.
Na uho mi prosipaš lijepe riječi,
a rukom mi pokazuješ sretne ulice.
Želiš da vidim proljeća i voćke teških grana,
i kako smo svaki dan donijeli jednu važnu odluku.
Sada mi dolaziš, u ove nemirne sate,
da me još više razboliš tugom.
Oboje smo bolesni od pokušaja.
Valjda shvaćaš da nema dalje.
Umorna sam od ljubavi da bi je sjela napisati.
Nemoć mi oduzima dah, a uspravljam se,
JA (naginjem se) prema tebi.
Osjećam težinu svoje slabosti,
svakog trena ću pasti u nepovrat.
Pitaš me da li spavam,
jer vidiš da mi oči kiše nemirnim pljuskom.
Pitaš me što ti je činiti,
jer se bojiš zore što polako prema nama zijeva.
Lagati. Zašto ne?
Ionako su riječi proizvoljne,
riječi koje nisu stvari,
riječi koji nisu ni riječi.
Pokušaj još i to, sve ostalo je propalo.
Jedino je to uvijek i postojalo između nas.
Između mene, ovog sna i tvoje bezličnosti.
JASMINA
U pjesmu su umetnuti i stihovi sljedećih pjesnika: Zvonka Makovića, Jagode Zamoda, Dorte Jagić i Delimira Rešickog. Neki su stihovi doslovno citirani, a neki su izmijenjeni zbog sintaktičkih razloga pojedinih rečenica/stihova.
Post je objavljen 20.05.2006. u 12:01 sati.