- Dosta mi je svega!, reče boca i premjesti se na susjedni stol.
Društvo je čekalo – bokal, čaša i vaza. Bolje išta nego ništa, pomisli boca i odluči započeti razgovor s novim poznanicima.
- Dobra večer.
Čaša je prezrivo odmjerila pridošlicu. Ona je ipak bila elegantna čaša na stalku za crno vino izrađena od češkog kristala s izazovnim oblinama pogodnim za dekantiranje, a boca (iako ženskog roda) obična staklena ambalaža za rinfuzu. Usprkos svemu promjena radnog okoliša pozitivno je djelovala na bocu koja je sada tijekom večeri radila punim kapacitetom.
alkohol – ambalaža – šank + alkohol – stol
Boca je uskoro upala u radnu rutinu no to joj nije smetalo jer vrijeme je ipak brže teklo. U početku sve je podnosila zbog promjene sredine, ali u njoj se polako počeo javljati crv sumnje. Ima li ta promjena ikakvog smisla?
Isprva su je koristili neki ljudi finih manira, obavila bi svoj uobičajeni posao od nekoliko rundi i bivala nježno odlagana na stol. Ali sreća je kratkog vijeka…
Jedne večeri, tijekom odmora, započela je monolog koji je kasnije prerastao u razgovor između ostalih staklenki na stolu.
- Ova monotonija me ubija.
- Nemoj tako, reče bokal koji je imao golemo iskustvo u noćnim šihtama, Eto baš sinoć sam prisustvovao jednom kružoku i čuo mnogo zanimljivih stvari o svijetu izvan ove krčme.
Uto za stol sjedne razmaženi bonvivan koji je svoj bijes smanjivao uništavanjem lomljivih predmeta nadohvat ruke, neukusno urešene skupocjenim prstenjem. Dograbio je čašu i tresnuo o pod. Za stolom je na trenutak zavladala tišina, da bi potom svi prionuli na posao ubrzo zaboravivši ovaj nesretni događaj.
Bokal je samo procijedio – Ni tamo vani nije ništa bolje, dok je vaza zaželjela da sljedeće večeri na stolovima bude više cvijeća.
P.S.
boca - I neka je razbio čašu, kurvu prepotentnu.
Post je objavljen 19.05.2006. u 21:52 sati.