
Svako toliko na svijetu se pojavi nova intriga, nova kontroverza koja toliko uzbudi naivni dio zemaljske kugle da isti odmah krene u križarski pohod za istinom. Svaka od tih intriga, gle slučajnosti, ima veze sa institucijom Crkve, kršćanstvom ili nečim jako srodnim tome. Izgleda da su takve teme još jedino što može zapaliti ljude, obzirom seks više nije nikakva tabu-tema jer gdje god se okreneš vidiš raznorazne seksualne insinuacije, direktne ili manje direktne, počevši od reklama a završivši na radnom mjestu, naprimjer. A na ubojstva i tragedije koje se događaju svuda oko nas smo svi već, nažalost, otupili davnih dana pa nova saznanja o svakodnevnim užasima diljem svijeta ne pomiču baš previše naše male i sigurne balone od sapunice u kojima živimo.
Za knjigu Da Vincijev kod čula sam pred kojih godinu dana. Neki su pljucali po njoj, neki se oduševljavali ali uglavnom je bila tema svačijih razgovora i svi su, što je važnije, o njoj imali mišljenje. Sad bi ovde ubacila jednu mudru koju sam čula u nekom filmu jednom (ne sjećam se kojem), a ta je da je "mišljenje kao šupak - svatko ga ima".
Dakako da se samo pravim pametna. Ja, naime, knjigu nisam ni pročitala. Ima puno boljih knjiga ako vas takve teme zanimaju, a jedna od njih je Sveta krv, sveti gral koju je poštovani gdin Dan Brown u potpunosti pokrao.
Dakle, film i knjiga Da Vincijev kod bave se, u slučaju da to već ne znate, prežvakanim teorijama o tome kako Crkva zataškava istinu, manipulira svijetom, zgrče bezobrazne količine zlata, novca i slično. Kao da je to nešto strašno čudno i neobično što nitko nije očekivao. Možda je ljudima to ipak iznenađenje i možda ja samo naivno vjerujem da gro ljudi posjeduje onaj procenat inteligencije potreban za proniknuti u nešto tako duboko misteriozno kao što je činjenica da je Biblija skrojena od čovjeka, a da nije, kako je Sir Leigh Teabing (glumi ga Ian McKellen, inače skoro pa jedina glumačka svijetla točka filma) izjavio u filmu: "faksirana sa nebesa".
Gluma Jean Renoa, Toma Hanksa i meni inače drage Audrey Tautou je dvodimenzionalna, neuvjerljiva, dosadna, uostalom, baš kao što je i čitavi film.
Ono što me posebno udavilo je činjenica da se dobar dio akcije u filmu svodi na rješavanje dječjih zagonetki. Sve ih, dakako, riješi Tom Hanks svojim nevjerojatnim talentom, inteligencijom i zasljepljujućim znanjem, uz malu pomoć ostalih Howardovih filmskih mudraca.
Ništa bolje od blockbustera nisam ni očekivala. Zapravo, iskreno: platila sam onih jebenih 25 kuna (da, dobro ste čuli) samo zato da bih sada mogla ovako fino srat po ovom filmu. Moja misija je završena :).
Post je objavljen 20.05.2006. u 08:45 sati.