Marketing
Što sam radila ovih dana?
Ili, kako ne umoriti mozak s prebitnim kontemplacijama.
Položila sam ispit. THE ispit. Jedan od onih s kojim sam se mučila zadnjih osam mjeseci jer sam izašla iz štosa učenja, pa dok sam se natjerala da napokon sjednem, da mi misli ne skreću prema bogzna gdje i bogzna kuda, nakon što sam ispucala sve skrivene adute, ne da mi se to sada učiti: 'jer mi je težak ... jer ga ima previše ... jer mi je od toliko odlaganja postao krajnje odbojan ... jer moram i raditi pa nemam vremena ... jer moram ići i na probe ... zašto sam zapostavila treninge? (digresija koja je našla svoje mjesto) ... jer moram imat vremena i za prijatelje koje nisam vidjela ravno 5 tjedana...' ali dala ga. I vrlo sam zadovoljna zbog toga.
I onda sam nazvala Lamu koju nisam vidjela tih 5 tjedana jer vrijeme nam je preletilo i imala sam fantastičan razgovor s njom. Ljubim te u ta tvoja dva oka. Pa smo se otišle malo dignuti i pogledale plesno djelo Postelja, Ansambla apsolutnog pokreta, autorice Suzane Slive. Jednom rječju: fantazija. Inaće volim bilo kakva umjetnička izražavanja, glavno je da se izražava pa bio ti sad laik u tome ili stručnjak, i ovo je stvarno bilo prekrasno i za preporuku. Postelja ima jedan vizualan identitet, ima i jednu specifičnu zvučnu pozadinu i prije svega ima krasne ljude, plesače koji su kroz tjelesne pokrete prikazali ono što većina ljudi osjeća dok živi, čita, gleda, sluša. Baš divno iskustvo.
Šefica me zvala ovih dana, dobra je stvar što joj je moj prvi hijerarhijski šef rekao dobre stvari o meni, pa se ona počela lagano ubacivati u moju priču, što mi se strašno sviđa, jer se veći dio odgovornosti počinje prebacivati na mene, a znate kako to ide, koliko para toliko i muzike.
Otišla sam i na feministički festival u ITDu. To mi je vrlo delikatna tema za priču. Sve je to meni lijepo zgodno, po svom rodu i padežu neću udrit drvlje i kamenje, ali ima jedna stvar koju ne mogu nikako shvatiti kod žena. Osobno, nisam teoretičarka, nisam ni aktivistkinja, ali smatram da sam elokventna osoba i smatram da u situacijama vrlo dobro znam elaborirati svoje mišljenje, ali nisam se mogla pronaći na tom festivalu. Možda jer ja jadna nisam baš previše skužila o čemu one sad pričaju, ne skužila kao skužila temu, već većinu vremena nisam uspjela razumjeti što se krije iza tolike filozofije riječi gdje mi ni Klaićev rječnik ne bi bio dovoljan. Ne razumijem ekstreman feminizam. Zapravo ja ne razumijem ikakav ekstremizam, i daleko od toga da ja kao žena nisam bila 1ooo puta stereotipno shvaćena, ili da na lezbe gledam ispod oka, da se razumijemo, išla sam u gimnazijski razred s 28 cura, nisam se sama naučila ljubiti, ali ima jedna stvar koju ne volim. Ako mi želiš nešto objasniti, ajde mi to objasni jezikom gdje će te više od 20% sudionika shvatiti, jer ikako sebe smatram intelektualkom, načitanom, osvještenom, imala sam velikih problema shvatiti o čemu se sad tu priča u nekim izlaganjima. Svaka pohvala inicijatorima ovog festivala, i naravno da će se on još i više razvijati kao i svijest o Ženi, ali sestro mila, lagano, lagano.
Ostale dane se pomalo obezglavljeno odmarala u Maraskinu, skužila popuste u Profilovom megastoreu, pa odoli ti Kunderi za 120 kuna, nabila naočale i pijuckala koktu, jer eto kavu ne pijem. Zahvaljujem Miji odnosno zečjem gulašu i PR Tari na histeričnom smijehu prouzročenom kiselim uvjetima. Glava me ujutro sasvim malo bolila, ali to krivim oscilacije tlaka, nikako Ožujsko.
A i rođendan mi slijedi. Hedonističkih para baš i nemam, radim, ali nikad nemam jer se pretvaram u hrčka po financijskom pitanju. Slučajem, imam osjećaj da ću ga proslaviti u vrlo uskom krugu ljudi, čak ni ne znam hoće li mi svi biti prijatelji, a savjet od dragog Seana je bio, pa kupi si litru žestice, ostani doma, i slušaj fado. Slušaj si ti Milesa Davisa, mamicu ti tvoju bezobraznu. :))
I nema na čemu za ''panični post''. Nakon što sam ga objavila, dva sata sam si dobro razmišljala jesam li napravila ispravnu stvar, ali zapravo vi sami ste mi dokazali da jesam, i na tome vam zahvaljujem, a i vi sami sebi na kraju, što ste isto napravili iskorak prema jednom blog komentatorskom priznanju. Mada je kliše, ali mali koracima je najbolje započeti stvari. Zapravo one introspektivne se ni ne mogu drugačije.
I veliki pozdrav Vedri dolje na Malajskom arhipelagu, a vidim da ti je stara moja, predobro. Vidimo se oči u oči za 5 tjedana, znaš gdje! 
Post je objavljen 21.05.2006. u 08:30 sati.